....jučer :))))))))))))))))))))
Našla sam se s Njim.Kasnio je a ja sam razmišljala da ima sreće što smo to što jesmo jer bi inače itekako se iskupljivao zbog kašnjenja.
Došao mi je s leđa,pored lica i samo pokomentirao izlog koji sam promarala. Ispričao se. Nisam se mogla ljutiti.
Pitao je desno ili lijevo, kamo ćemo.Rekoh da mi je svejedno samo dok nejdemo desno. Nasmijali smo se.
Opet smo završili na Gornjem gradu. Okolnim putem.Noge su mi otpale kolko smo šetali.Šetali i pričali.
Odveo me na jedno mjestašce od kud se proteže pogled na grad. Naslonili smo s na ogradu i pričali.
Upadali jedan drugome u riječ, šaputali i glasno se smijali.
Totalno opušteni.
Bilo mi je hladno.Ponudio mi je jaknu.Rekoh no way, smrznut će se. Rađe smo krenuli dalje šetati.
Uopće ne znam kojim sve ulicama, putevima, stubama smo išli. Prolazili smo ih automatski jer smo bili zadubljeni u razgovor.
Vrijeme je brzo prolazilo. Šteta, nedjelja je navečer i moramo se rano dignuti. Dok smo se vozili pričao mi je nešto ali ja se nisam mogla koncentrirati na razgovor. Misli su mi bile miljama udaljene d toga.
Pitala sam s kamo to sve vodi.Što kasnije?
Sjedio je pored mene pokušavajući reči laku noć ali očigledno niz njemu to nije išlo.
Napokon je rekao pa-pa. Krenuo, okrenuo se naslonio lice uz moje, lagano me poljubio, spustio lice prema vratu i udahnuo.
Trnci su me prošli. Osmjehnula sam mu se rekla pa-pa i krenula.
Do doma sam imala opet o čemu razmišljat.
SMS sa pitanjem da što je to bilo.Rekoh ono nedužno.
Poslala pusu i otišla spavati.
Smiješan je....