Marketing
Tokyo, prvi put. Dio četvrti: Tosho-gu.
Već je bilo odmaklo popodne kad sam završila s muzejima u Uenu. U istom parku je i Tosho-gu, jedan od 200 šintoističkih hramova posvećenih osnivaču šogunata Tokugawa, Ieyasuu Tokugawi. (Inače je glavni i najraskošniji Tosho-gu u Nikko, par sati vlakom sjeverno od Tokya, kojeg sam vidjela samo u maketi.) Do ulaza u hram vode nizovi svjetiljki, svaka dar nekog od velikaša (daimyoa) - nijedan se ne bi usudio ne počastiti začetnika šogunata.
Čuvarska zvjerčica.
Karamon, "kineska vrata", s rezbarijama uzlazećeg i silazećeg zmaja (noboriryu i kudariryu, noboru = uspinjati se, kudaru = silaziti, ryu = zmaj).
Da bi se vidjelo još nešto od hrama treba platiti ulaznicu, ali to omogućava ulaz i u zgradu pred glavnim svetištem, pogled na koju je inače zastrt zavjesom. (Naravno, nije dopušteno slikavati unutrašnjost.) Usput se prođe lijepim vrtićem.
Kao pravi predstavnik svoga vremena, i ovaj hram je bogato izrezbaren i oslikan...
...a bome i pozlaćen.
Karamon s unutarnje strane.
Pred ulazom u svećenički stan.
Divovske japanske vrane (barem upola veće od naših) dojmile su me se od prvog dana, pa sam iskoristila njihovu koncentraciju i razmjernu pitomost u Uenu za mali fotosafari.
Bližio se sumrak, a ja sam bila prilično umorna zbog ranog ustajanja, pa sam odlučila da je vrijeme da lociram svoj hotel i opružim se. Pokupila sam prtljagu koja me je čekala u garderobnom ormariću na postaji Ueno, i dovezla se do Asaskuse u kojoj mi je bio hotel. Asakusa je jedan od kvartova Tokya u kojem još živi stari "donjogradski" (shitamachi) štih starog Eda, i zajedno sa susjednim "sumo" kvartovima Kuramae i Ryogoku smještena je uz rijeku Sumidu. To mi je i najugodniji dio Tokya, ne samo zbog suma i rijeke, nego zbog ljudskije atmosfere. Postaja vlaka u Asakusi pravi je primjer te živahne atmosfere, s dučančićima i zalogajnicama stisnutim ispod nadvožnjaka vlaka, a snimljena zato što je kasno poslijepodnevno sunce baš lijepo sjalo pod nadvožnjakom.
Šećući kroz Asakusu prema hotelu osjetila sam miris tamjana u zraku i ne razmišljajući zaključila da je budistički hram u blizini. Kasnije sam shvatila da sam nanjušila Asakusa Senso-ji, jedno od planiranih odredišta moga posjeta. Jednom kad sam se u hotel smjestila, bila sam preumorna da se maknem. Večeru sam kupila usput, pa sam uz večeru planirala sutrašnju rutu i zatim otišla na rani počinak.
Post je objavljen 08.05.2009. u 16:42 sati.