Marketing
Radni praznik rada!
Da ne bi pomislili da nam je Praznik rada prošao neradno. O ne ne ne....
Jučer je stigao dan okršaja sa još uvijek dovoljno velikom količinom memorabilija mojeg djetinstva. Ne bi vjerovali, ima toga još... 
Tako smo se potrpali u nekoliko automobila, djecu (one manje) ostavili u Zg. da se zabavljaju sa blagodatima civilizacije, a mi odrasli, uključujući Nasljednka kao jednog od vlasnika imovine krenuli u napad na vinograd i vikendicu.
Vinograd je podivljao u posljednjih nekoliko godina nebrige, da ne velim kako nam je još prije pet godina jedan stručnjak za vinograde savjetovao da sve te stare i loše rezane čokote povadimo i krenemo s novim trsovima jer ovi dotični su bili totalno out. No, pošto je život kakav već je, ništa od budućih vinograda i podrumara, mi smo lijepo svoju malu parcelu pokušali pretvoriti u sanjkalište / skijalište...
Uz rad u vinogradu, na opće oduševljenje prvog susjeda koji je dobio tatine trideset godina stare home - made rađene betonske stupove 
tu je bilo i logorske vatre pune starih stvari kao:
- moje i bratove majice iz doba 7 - 9 godina
- naše igračke kojima se igrao poslije i Nasljednik i Mala
- Start (časopis - Yu izdanje najbliže riječi Playboy) - sa "tetama" iz ranih '70-ih
- gomila Alan Ford stripova - prvo izdanje na hrv. (tamo negdje 70-ih godina)
- šmrc - gomila Modesty Blaise stripova - isto onih prastarih
- Knorr supica s cijenom od 6679 dinara (nema roka trajanja)
- bratovljeva vreća za "civilku" - ovi stariji će znat o čemu se radi
- nekoliko jaako starih i dosadnih knjiga
- svih mogućih varijanti senf - ladolino - maggi - knorr i ostalih čaša, šalica i zdjelica
- boca sa rakijama i čudnim travama (nitko se nije usudio probati 
)
- jedanput 100 i dva puta po 50 dinara
- izdanja Newsweek-a iz kasnih 70-ih i ranih 80-ih (ne mogu se sjetiti tko je to uopće čitao kod nas doma 
)
- izdanja National Geografic-a isto iz 70-ih (ne brinite, imamo mi doma ona novija izdanja koja mi samo smetaju) - ti su časopisi dolazili ravno iz USA. Wou..
I još mnogo starudije. Kako je većina gore navedenog bila u prostorijama koje su s vremenom okupirala divlja šumska stvorenja (čitaj: popišano, umazano i vlažno), većina je bila za baciti. Nešto sitnica su ponijeli doma prijatelji koji su nam pomagali...
Da li mi srce puca od svega toga? S jedne strane da, s druge, to se već dugo odgađalo, a trebalo je napraviti. Stare stvari su zapravo trebali baciti još moji roditelji, a ne mi. No, kao što se sjećate priča o Maksimirskoj, ni ova nije puno bolja...
Opet, žao mi je što su uloženi novac (a bilo je tu puuno novih neotpakiranih stvari koje su se čuvale za "teža" vremena) nisu iskoristili pametnije. No, ne može se reći da nisu putovali, da nisu išli na more i skijanja, pa mi onda nije krivo. Vjerovatno su bili na ovakav način skrbni. Ne može se reći da iza njih nije ostalo, osim dvoje odrasle ozbiljne djece sa familijama i nešto nekretnina...
Post je objavljen 03.05.2009. u 15:49 sati.