Marketing
..sve mi se izbrisalo s kompa...no bar nemam vise ni virusa..
Samoubojstvo.Koliko god mi bilo tesko
nikad nisam pomislila na to.Da,
govorila jesam sama sebi da cu se ubiti,
ali nikad nisam mislila ozbiljno.
Je li samoubojstvo rjesenje ili problem?
Samoranjavanje.To donekle
razumijem.Zapravo,razumijem.Ali neke
ljude.Ne kuzim one koji se rezu bez veze.
Ja sam se prvi put porezala negdje u 6-7
razredu.Nije bilo zbog nekakve nesretne
ljubavi.Izgubila sam tatu,odselila se,nisam
imala prijatelja,nitko me nije podnosio,
bila sam sramezljiva,povucena,i zbog toga
sam bila lak plijen,mama i ja samo se
svadjale 24 sata na dan.Nije mi bilo do
nicega.Samo sam htjela opet zivjeti u
Rudanovcu,poslije skole se setati po
obliznjim poljima sa Flokijem ili se voziti na
svom rozom biciklu (a mrzila sam rozu boju),
htjela sam vikendom odlaziti kod tate.Kad bi
se porezala,kad bi vidjela krv,na neki cudan
nacin,bilo mi je lakse.Usredotocila bi se na tu
bol,na tu bol koju vidim,ova druga bol u meni
je boljela vise i jace i htjela sam je potisnuti.
Onda sam s ranjavanja presla na tablete.
Ne bi ih popila puno,tek toliko da ne osjecam
nista.Kasnije sam prestala s tim,jer mi je
zivot krenuo na bolje.Jedino sam par godina
poslije,luda od boli,urezala prvo slovo
njegovog imena,na svoju ruku.Ni sama ne
znam zasto.Nitko nije znao za to.Poslije je
Veki saznala,i nakon onog njenog pogleda,
nikad vise nisam ni pomislila na to.
(Hvala ti sto si me tad dozvala pameti)
Post je objavljen 03.05.2009. u 12:10 sati.