Ovih dana su mi stigle obje Silvanine knjige, i to u po dva primjerka - naime Silvana je bila toliko dobra da je poslala obje knjige i meni i s.Lenki!
Od tada ih ne ispustam iz ruku, i doista svakome ih preporucam, posebno "Slobodu na kusnji" u cijem uvodu sama autorica kaze:
»Ova je knjiga posvećena svima koji su krenuli u potragu za vlastitim identitetom na raskršću života, svima koji su izgubili vjeru, kojima su potonule lađe ljubavi i sreće, svima koji prevareni lutaju ovim svijetom i koji više ne razumiju što to Crkva propovijeda i gdje je taj Krist kojega nigdje ne nalaze...«
Iz Glasa Koncila
A za one koji su skloniji umjetnosti, Aureola je izvor nepresusnog nadahnuca...
Kao sto i Papa Ivan Pavao II, u svom pismu umjetnicima (objavljenoj na Silvaninoj web stranici):
Pismo Ivana Pavla II umjetnicima
kaze:
"Ovim se pismom obraćam vama, umjetnici čitavoga svijeta, kako bih vam potvrdio svoje poštovanje i kako bih doprinio ponovnomu spajanju - radi plodonosnije suradnje - umjetnosti i Crkve. Ovo je moj poziv za ponovno otkrivanje dubine, duhovne i religijske dimenzije koja je u svakomu vremenu obilježila umjetnost u njezinim najuzvišenijim izražajnim oblicima. U toj se perspektivi nalazi i moj poziv vama, umjetnici pisane i govorne riječi, kazališni i glazbeni umjetnici, likovni umjetnici i umjetnici najsuvremenijih komunikacijskih tehnologija. Pozivam osobito vas, kršćanski umjetnici: svakoga bih htio prisjetiti da prisni savez između Evanđelja i umjetnosti oduvijek, bez obzira na funkcionalne zahtjeve, uključuje poziv na prodiranje kreativnom intuicijom u otajstvo utjelovljenoga Boga i istodobno u otajstvo čovjeka."
I evo sad samo nekoliko zraka Silvanine "Aureole":
ČEKAJ PRAVI ČAS
Ne daj da te slome grabežljive ptice,
Poljupci izdajice.
Ne čekaj da uzalud cure pješčani sati,
da ti mladost kvare sijede lasi,
puste brige,
crni valovi,
varljiva svjetla,
ledena proljeća.
Učini nešto!
Ustani sestro!
Ne zaboravi trijumf ljubavi na Golgoti!
Znam da se još možeš boriti.
Strpi se i čekaj pravi čas!
LIVADNJAK I STRANPUTICE
Na livadi pčele lete bez matice.
Latice maslačka vjetar raznosi u beznađe.
Meda nema ni za lijeka,
na livadnjaku cvijeće nitko ne zalijeva.
Kako su malobrojni ti razboriti ljudi
koji ne grade temelje života na utvrdama smrti.
Kako malobrojni.
Ipak, još ponegdje vidim sjaja u očima,
još negdje plemenitog prkosa,
plamena u grudima.
Ali, sve je manje zajedništva,
sve više protivština,
stranputica,
loših navika.
NISU SE OTRIJEZNILI
Evo jednog paradoksa.
Ljudi su u tunelima straha tražili Boga,
Čekali ga u kozmičkoj šutnji.
U mreže grijeha su se zapleli,
Na drvo ropstva razapeli.
O, kolike su gorke otrove popili.
Još se nisu otrijeznili.
U tunelima straha još su mnogi ostali.
DRHTAVE ULJANICE
Vapaj zgusnute tuge morima nose vali.
Mjesec skrivaju crveni oblaci.
Kušnja trne lampione u magli.
Rijeku života natapaju suze.
Ljudi kriomice plaču da sakriju ožiljke tuge.
U dugoj snježnoj noći lutaju,
Ne znaju kamo bi otišli.
Drhte im uljanice.
Hladno je.
ARKA
Dragi Teofile!
Nek te ne zavedu grimizne alkemijske šifre.
Mnogo je lažnih proroka
Tumaralo sanjivim pustinjama čarolije.
Ničemu se ne čudi što dolazi i prolazi.
Na zenitu prolaznosti,
Od ljudi se sve još može očekivati.
Ništa nije tako kako se na prvi pogled čini.
Ne daj se površnosti!
Ne gubi nadu!
Uđi u Arku.
Silvana Dragun (izbor iz "Aureole")
Post je objavljen 03.05.2009. u 00:30 sati.