
Raspršimo mrakove zazivom imena Isusova
Nad Međugorjem propupala proljetna vedrina, rasipa se svjetlost po ozelenjenim livadama, rastu lozine mladice Križevcu okrenute, kupaju se ruže u ljepoti Kraljičina glasa. Iz raskošnih boja poljskoga cvijeća izlijeće dah krasote i mira, slijevaju se molitve niz bjelinu puteljaka i blagost ispunja dušu kamenjara. S Brda spasenja u svijet putuju Gospine riječi, što se kroz vidjeličine uši slijevaju u klijetke njezina srca, a zatim ponovno preko svjedočkih usana teku do granica svijeta. Oko Plavoga križa, koji je, ako se vratimo u vrijeme njegova nastanka, po mnogo čemu Marijin znak, u molitvi se okupilo mnoštvo hodočasanika, napeto iščekujući početak ukazanja i ozdravljujuću istinu nebeske poruke.
A Gospa, Majka i prijateljica, odgojiteljica i učiteljica, savjetnica i tješiteljica, iako nas često zna i pohvaliti, još češće ukazuje na naše propuste, lakovjerje i nedosljednost, na našu okrenutost svijetu i prihvaćanje njegovih norma koje su smrt duši i bolest srcu. Već gotovo tri desetljeća, s puno ljubavi topline, s predanom nježnošću i dobrotom, daruje nam svoje Bezgrješno srce, upućuje na Isusa i pokazuje put kojim nam je krenuti. A mi smo i dalje tvrdoglavi, nezahvalni, mlaki i neodgovorni, pokušavamo služiti svjetlu i tami, zakonu svijeta i Božjim zapovijedima, oprečnostima koje se isključuju i nemaju ništa zajedničkog. I tako, robujući grijehu, mi se odričemo sebe samih i ljepote u nama. Dopuštamo da nam privid zatamni vidike, da nas iz lažne sigurnosti dovede u očaj, da u nama posije strah i odvede nas na stranputice. S jedne strane priklonjeni iluzijama, a s druge zarobljeni tvrdoćom krute stvarnosti, gubimo, kako reče Gospa, moć zdravog rasuđivanja, dodvornički služeći planovima i nakanama kneza tame. A propasti se možemo oduprijeti tek molitvom, jasnoćom misli i čistoćom osjećaja, promjenom unutarnjeg ustrojstva i bezuvjetnim povjerenjem u snagu onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. A mi smo Kristova Crkva, i ne možemo se odmaknuti od Učitelja, a da se ne priklonimo njegovu i našem protivniku. Mi smo Isusovi učenici i ne smijemo prihvaćati nauk koji se protivi Radosnoj vijesti, ne smijemo ljubav pretvoriti u koristoljublje a niti istinu pretpostaviti laži.

Ako već u sebi ne prepoznajemo izokrenutost, gorčinu i povodljivost, onda se trebamo okrenuti oko sebe i pogledati znakove vremena, koji su i slijepcima vidljivi. Zaogrnuti smo plaštem pohlepe i požude, lascivnosti i površnosti, zaraženi virusom lažnih obećanja, zadojeni ispraznom nadom koja se očituje u gnjiloj sreći, iznikloj iz materijalnog i tjelesnog, prožetoj sjenama zavisti i ljubomore, optočenoj pandžama zvijeri koja nas sve jače i brže vuče prema razjapljenim raljama. Dok se iscrpljeni prepuštamo poštenom radu i jedva preživljavamo od podcijenjene plaće, dotle se preko noći oko nas množe milijunaši i milijarderi, oblijepljeni novčanicama što mirišu na tuđu muku i znoj. A mi bismo ih kao uzore trebali slijediti, predajući se opačinama najgore vrste, ne prezajući od laži i prijevara, ne prihvaćajući moralni zakon savjesti i ne priznavajući svetost života i dostojanstvo svake ljudske osobe. O ljubavi i samilosti nigdje ni riječi, a radost i mir postaju vlasništvo virtualnog svijeta koji ugodu i spokoj pretvara u slavljenje izopačenosti, glorificirajući naopakosti i nenaravne zakone, upakirane u celofan ljudskih prava. Oni koji bi trebali brinuti o boljitku i časti naroda, o duhovnom zdravlju svakog pojedinca, o očuvanju i rastu obitelji, postaju medijske zvijezde i žalosni primjer raskalašenog življenja. Ne zaboravimo da su upravo političari, prije filmskih zvjezdica, starleta, manekenki i nogometaša, postali zvijezde virtualnih medija i zagovornici oca laži. Iza njih stoji perfidna i dobro uhodana mašineraja te dobro razrađeni scenarij kojim se želi pokoriti svakog čovjeka. A tako je bilo u cijeloj povijesti, kad god bi se čovjek odmaknuo od Boga, kad god se je priklanjao bogovima koji puno nude, a malo daju. No bolest je danas ovladala najvećim dijelom društa, uvukla se u sve pore svetosti te gotovo uništila oaze molitve, dobrote i mira.

Tko će mladima danas biti uzor, tko će im pokazati put, smisao i radost življenja, tko će ih osloboditi tame koja se neumorno valja prema suznoj dolini, koja zbog naše naopakosti sve jače pritišće staništa svjetlosti?
Odgovor nam daje Gospa i uči nas da iz dubine srdaca, skrušeno i s punom vjerom zazovemo ime Isusovo, ime koje je Alfa i Omega, ime po kojem je sve postalo, ime puno praštanja i milosrđa, ime koje nas je otkupilo, ime koje raspršuje i najveću tamu, koje otklanja i najgušći mrak, ime koje je Svjetlo, koje je Život, ime u kojem je punina Istine.
A put do Isusa jesu Gospine ruke. Ona je s nama u Međugorju. Zove nas k sebi na Brdo spasenja, moli nas da joj se pridružimo, da se posvetimo njezinu Bezgrješnom srcu, da joj povjerujemo, da joj se prepustimo i da je uzljubimo dječjom ljubavlju. Moramo priznati da Majka od nas malo traži, a puno nam daje. Svako milosno vrijeme, vrijeme je čvrstih namjera, izbora i opredjeljenja. Jesmo li se konačno odlučili?!
Post je objavljen 02.05.2009. u 18:00 sati.