Mary Jane je probudilo kuckanje po prozoru i polako je otvorila svoje pospane oči, a pogled joj je zapeo na sat i shvatila je da je tek osam sati, ali i da je prespavala jučerašnji cijeli dan. Budila bi se samo na plač dijeteta kako bi ga nahranila i promjenila mu pelene, a onda je nastavila sa spavanjem jer je bila previše umorna od posla i znala je da ju slično čeka i popodne, kad krene na posao.
Podignula je glavu prema prozoru i vidjela je kapi kiše i tmurno vrijeme.
Promatrala je kišno vrijeme i osjećala se pospanije nego inače jer nije voljela kišu, a otkucaji kapi su je umarali još više.
Proljetni dani su pomalo zbunjujući jer je ponekad prekrasno i toplo vrijeme, a svako toliko prođu i nekoliko dani kiše.
Djevojci je bilo žao što vrijeme nije bilo lijepo jer je planirala uzeti Oscara i prošetati se gradom i prirodom jer je u proteklim danima bilo prekrasno i vrijeme šetnje, a ona nije ima, a priliku prije pošto je bila zaokupljena poslom i čišćenjem kuće.
Večinom je ona bila ta koja je čistila i spremala cijeli dom jer su Victor i Dean radili, a Dania je išla na faks iako bi joj i ona svako toliko pomagala kad bi pronašla malo slobodnog vremena, što je bilo rijetko za pravni fakultet.
Čula je plakanje, pa se odmah podignula iz kreveta i približila krevetiću dijeteta, a maleni Oscar se umirio kad ju je ugledao i kad ga je podignula iz krevetića. Nježno ga je zaljuljala i nasmiješeno ga podragala po glavici, pa ga je poljubila i pjevušeći je izašla iz sobe s njim.
Spustila se niz stepenice gledajući u njega i koliko god dugo gledala nije prestajala i nije joj postajalo dosadno pošto ga je obožavala i bio je velika sreća za nju iako je bio neplanirano dijete. Otvorila je vrata kuhinje i ugledala Freddija za stolom, kako pije kavu i čita novine, a on je maknuo pogled s njim, kad je čuo škripanje vratiju, i ugledao ju je. Osmijeh mu se pojavio na licu kao i njoj, a ona je zakoračila prema frižideru ne skidajući pogled s njega.
„Dobro jutro!“ –rekao joj je.
„I tebi.“ –uzvratila je. „Naspavao si se?“
„Jesam.“ –klimnuo je glavom. „Ti? Nisam te vidio jedan cijeli dan!“
„Vjeruj mi, naspavala sam se.“ –sjela je kraj njega. „Bila sam užasno umorna jučer. Posla je bilo previše, pa nisam više mogla držati otvorene oči!“
„Vjerujem. Znam kako je meni kad imamo previše posla!“
„Htjela bih ti zahvaliti!“
„Za što?“
„Dean mi je rekao da si se cijeli dan brinuo o Oscaru. Hvala ti puno! Nije to bila tvoja briga!“
„Znam, ali htio sam. Uostalom, tvoj brat i njegova cura nemaju previše vremena da budu zajedno, kako sam ja to skužio, pa sam im samo učinio uslugu!“
„Jako si dobar, znaš, Freddy?“ –nasmiješila mu se. „Mislim da se nikome nebi dalo pričuvati Oscara kad to nije njegova briga, ali stvarno ne znam kod koga da ga pustim, a da ne plačam dadilje!“
„Puštaj ga meni. Ja ću ga, bez problema, čuvati kad god budem imao vremena!“ –uzvratio joj je osmijehom.
„Ne, hvala! Dovoljno je što si ga jučer pričuvao!“ –odmahnula je glavom. „Ne želim da se brineš za njega. Nije to tvoja obaveza!“
„Mary Jane, nije mi to nikakav problem, vjeruj mi.“ –rekao je. „Klinac mi je postao jako drag u samo nekoliko sati, pa bi mi bilo drago brinuti se za njega!“
„Ali nije tvoje dijete!“ –pogledala ga je ozbiljno.
„Pa? Nisam ja ko tvoj bivši.“ –nastavio je.
Djevojka se ukočila jer nije očekivala kako će Freddy izgovoriti onu rečenicu, a i izgledao je jako ozbiljno i da govori istinu. Bila je pomalo zbunjena njegovim ponašanjem jer nije mogla zamisliti da bi se itko htio pobrinuti za dijete koje nije njegovo.
Freddy je odmaknuo pogled kad je shvatio što je rekao, pa mu je bilo dosta neugodno jer je shvaćao kako nije trebao reći nešto slično onome. Njih dvoje su se jedva poznavali i nisu skoro ništa znali jedno o drugome, pa je pomišljao na to kako Mary Jane misli kako on želi nešto više od prijateljstva s njom i vjerojatno će ga početi izbjegavati zbog toga.
Krajičkom oka je primjetio kako djevojka ne prestaje gledati u njega i bila je nježna, slatka i neodoljiva, a ona nije prestajala gledati ga s onim očaravajućim izrazom lica. Iako ga nije poznavala dovoljno dugo da bi presudila njegov karakter, osjećala je kako je on jako dobar dečko.
„Možeš mi pričuvati Oscara na nekoliko minuta?“ –upitala ga je. „Moram se istuširati, a ne mogu ga pustiti samog!“
„Nema problema.“ –odgovorio je i uzeo ga je u naručje.
„Vračam se odmah i oprosti.“ –dodala je, dignula se sa stolice, pa je izašla iz kuhinje.
Prislonila se na zid i duboko je udahnula jer joj je srce nemirno kucalo na njegove poglede i na onoj rečenici. Otkad ju je dečko napustio, odlučila je ne gledati druge dečke kao osobe s kojima bi imala nešto više od prijateljstva, ali Freddijeva pojava u njen život joj je sve promjenila. Nije ga poznavala niti je znala njegov karakter, ali nešto ju je privlačilo kod njega i nije dobro znala što.
Provirila je u kuhinju i primjetila kako Freddy nasmijava Oscara, a njen sin nije plakao. Inače bi uvijek plakao kod osoba koje nije poznavao, ali izgleda da je osjećao dobrotu onog dečka. Nježno ih je oboje promatrala jer je scena bila predivna i čak su joj i suze došle na oči pošto se osjećala pogođeno. Primjetila je kako ju je Freddy primjetio, pa se zakrila i potrčala je stepenicama na kat i s neugodnošću je ušla u kupatilo dok joj srce nije prestajalo ubrzano kucati.
Freddy je spustio pogled i ugledao je malenog Oscara kako osmijehom gleda u njega, pa ga je poljubio u obraz i pogledao štednjak na kojem se grijalo mlijeko na koje je Mary Jane očito bila zaboravila. Podignuo se sa stolice i sklonio je lonac sa vatre kako nebi bilo pretoplo. Otvorio je ladicu u kojoj su se nalazile bočice, pa je uzeo jednu, stavio je mlijeko u nju i sjeo je natrag na stolicu, pa je stavio dudicu u Oscarova usta.
„Evo me!“ –Mary Jane je zakoračila u kuhinju i zastala je kad je ugledala kako Freddy hrani njenog sina.
Bila je pomalo zbunjena kad ih je ugledala zajedno i srce joj je ubrzano zakucalo, a Freddy je podignuo pogled prema njoj, nasmiješio joj se i spustio je glavu kako bi nastavio gledati Oscara. Djevojka je ukočeno stajala na mjesto i buljila u njih pokušavajući shvatiti da je ono stvarnost i da se jedan dečko, a da to nije njen brat, brine o njenom malenom Oscaru. Odmahnula je glavom, nastavila je hodati i povuka je stolicu kako bi sjela kraj njih.
„Tako si... nježan!“ –rekla je.
„Hvala.“ –nasmiješio joj se s pomalo neugodnošću.
„Kako to da znaš raditi s djecom?“
„Imam deset godina stariju sestru koja ima dva sina. Jedan ima osam godina, a drugi pet! Često sam se brinuo o njima, pa sam naučio kako treba!“
„Lijepo...“
„Zapravo... Oscar me jako podsjeća na njih! Oni više ne trebaju moju pomoć i žao mi je zbog toga.“
„Nedostaju ti?“
„Da. Često sam ih vodio vani i igrali bismo se loptom, ali onda su me prebacili u ovaj grad i... Nisam ih vidio otkad sam se doselio ovdje!“
„Žao mi je. Nadam se da ćeš ih vidjeti uskoro!“
„I ja se isto nadam!“ –nasmiješio joj se i onda je pogledao u Oscara. „Zaspao je. Najbolje bi bilo da ga odvedeš u krevetić!“
„Hoću.“ –uzvratila je. „Hvala ti još jednom!“
Freddy joj se nasmiješio, stavio joj je bebu u naručje i nastavio je čitati novine koje nikako nije stigao dovršiti. Mary Jane je izašla iz kuhinje polako, držajući Oscara u naručje, i penjala se stubištem razmišljajući o tome koliko joj je novi dečko u kući postao jako drag jer je bio dobar i jako lijepo se ponašao prema njima. Nasmiješeno je zakoračila u sobu i stavila sina na spavanje.
Slijedeći nastavak u utorak ili srijedu.
Post je objavljen 02.05.2009. u 15:27 sati.