Marketing
USPUT
Bilo je lijepo voljeti te, slušati tvoj mutirajući glas podno mog javora i u mojim očima, saznati za
tvoje skrovite želje o pticama, znati da i tebi je sve jednom cvalo i mirisalo zbog mene. I onda neka druga usta, kroz koja htio si doznati nešto o svemiru...na tebe se tada nije moglo računati..jer ja sam još pisala Lastanu, a ti si želio više...
Bilo je lijepo željeti te i bojati se toga, istovremeno, naš lagani ples, Ostani uz mene..Đavoli su upravo pobijedili na festivalu...Pitanje je strasti, povjerenja ,pitanje je to bez značenja za sve ono što gradili smo u krhkom pijesku..Depeche Mode..kazeta s istom pjesmom..al ja sam željela više...
Moja noga ispod stola u tvom krilu..Rokov perivoj..ključevi od frendovog stana u tvojoj ruci i moje nonšalantno odmahivanje glavom..ni na mene se ne može uvijek računati..Pogotovo ne dok lutam s tobom i u Madridu ležim s glavom u tvom krilu....
Bilo je strašno bojati se za tebe u tišini, između tvojih javljanja i općih zračnih opasnosti, slušati tuđa nagađanja i zlokobna proročanstva, ponavljati u sebi istu staru molitvu, rusku pjesmu Čekaj me....sva smrt me ubiti neće..čežnja za običnim zvukom telefona, loš predosjećaj, glad za ljubavlju...
Bilo je bolno vidjeti te, a ne dotaknuti tvoja usta, naći se odjednom iza stakla, bez da sam ti rekla ono najvažnije..
Nije važno jesam li ti bila ljubav, jer bilo je lijepo voljeti te, sanjati, slušati tvoje uzbuđeno srce, osjećati da me gledaš u svakom trenutku, sve ove godine...
Pjevam uspavanku i tebi i sebi, i maloj prozebloj ptici pod tvojim nogama, srebrnoj ribi pod mojim prozorom.
Pomozi mi da ti oprostim, ozdravim i odem, ne misli na mene i ne piši.
Zavuci se u neko meko predvečerje u klupu nepoznate crkve, moli za zaborav.
Zbog tebe nisam znala kako da me se voli, nisam sebi dala uzleta.
Bilo je divno biti tako ljubljena..tako se valjda osjećaju bogovi kad s početka proljeća zalutaju šumama...
Zbogom..ništa se strašno neće dogoditi ako konačno odrastem, prigrlim na svoje grudi sve što mi je tu, blisko i prosto..ako zaključam ta teška i draga vrata, a ključeve dam vjetru, ozebloj ptici, srebrnoj ribi, da ih odnesu...što dalje..
I sada...toliko godina nakon svega...šapućeš mi divne riječi...Napisane..lakše ih pohranjujem duboko...Za sva ona mračna, hladna i maglovita jutra puna straha od smrti i bolesti, tjeskobne prolaznosti raskošnog proljeća i mladosti "što nas na vlastite oči vara i ostavlja"...Ostavljam tvoje pitome oči i riječi zaljubljene...došle su dvadesetak godina prekasno...srećice...srce...ljubim te...i već čujem vlak koji juri brzo tračnicama mojega vremena i odnosi me tamo negdje..na onu livadu snenu...kad bila sam presramežljiva za tebe, a ti za mene nedorečen.
Usput da ti kažem..bio si mi ljubav jedina..
Samo u tvojim očima mogla sam se vidjeti..... cijela ...
Post je objavljen 01.05.2009. u 21:54 sati.