Marketing
blagdan župe: sveti pilip i jakov mole za nas
virni puk virno slidi svoje zaštitnike, kako u prošeciji tako i u životu svagdanjem...
ko ne zna, u našoj je župi danas proslavljen blagdan svetoga pilipa i jakova koji su od davnine dobili u zadaću da čuvaju naš potroski puk od svake nedaće, i jačaju ga u njegovoj viri u nebeskoga oca.
ja nako lajički mogu reć da oni tu zadaću neloše ispunjavaju. i fala jin za to!
a šta ću van pričat kako je bilo na svetoj misi kad nisan bijo u potravlju. ali moj brat votoante koji je tamoka nazočijo duvon i tilon, posla mi je nike slike koje morete vidit. bilo je kaže i drugi pratara vanko našega pra jakova koji su došli uzveličat naše misno slavlje, pa je tako jedan doliza lipo iz makarske.
vala, daklen i njemu. bog će mu dragi platit za toju žrtvu.
osin šta mojin potročanin osrca čestitan ovi veliki blagdan, tako i žiteljin našoga glavnoga grada - vukovara čestitan isti ovi blagdan jerbo se i kod njizi, bogu vala, štuju isti zaštitnici! a ne triba zaboravit ni svetoga jozipa radnika, jedinoga zaštitnika danas obrespravljene radničke klase, a čiji blagdan isto danas slavimo!
dragi radnici, koji na svojin umornin plećin nosite teret kruva svagdašnjega, čestitan van vaš dan i želin da dijo tereta s vaši kostiju priđe i na kosti oni šta ne cine vašu muku, a svoje muke nemaju!
i na kraju svimon koji se zovu pilip joli jakov želin sritan imendan!
potroska "mladost" korača za raspelom...
evo šta knjige pišu o našin zaštitnicin - ove san zapise prinijo sa iternjet stranice svetac dana koje uređuje društvo sa skaca:
Kadgod slavimo blagdan kojeg apostola, zahvati nas želja da o njegovu životu što više saznamo. No, toj se želji na ovome svijetu može samo skromno udovoljiti jer su nam podaci o većini apostola prilično škrti. To vrijedi i za sv. Filipa i Jakova mlađega, koje danas zajedno slavimo. Obojicu apostola nalazimo na sve četiri apostolske liste u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Filip se nalazi na petom, a Jakov mlađi, sin Alfejev, na devetom mjestu.
Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, kao i Andrija i Petar, potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru. Njega Ivanovo evanđelje spominje na pet mjesta.
"Sutradan Isus odluči poći u Galileju. Međutim, susrete Filipa pa mu reče: 'Hajde za mnom!' Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina grada. Filip sretne Natanaela i rekne mu: 'Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.' - 'Iz Nazareta može li što dobro izići?' reče mu Natanael. 'Dođi i vidi!' odvrati mu Filip" (Iv 1,43-46).
pra jakov uči i opominje virni puk potroski da ne zastrani....a za leđin načelnik općine klima glavon i sa svin se slaže...
Filip je bio mladenački prijatelj pisca četvrtog evanđelja, s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Zato mu je u svom evanđelju i postavio ovaj divni spomenik, koji govori o prvom Filipovom susretu s Isusom, kao i o njegovoj revnosti da za Isusa kao obećanog Mesiju pridobije još jednog revnog učenika.
Ivan u svome evanđelju dovodi Filipa na pozornicu i kod opisa kako Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi. "Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?' To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti. Filip mu odgovori: 'Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije'" (Iv 6,5-7).
Također je veoma lijepa scena u Evanđelju kad Nežidovi traže Isusa. "Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan bijaše i nekih Grka. Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.' Filip ode da to kaže Andriji. Andrija i Filip odoše da kažu Isusu" (Iv 12,20-30).
potroski crkveni zbor jednodušno i grleno ispivava ono šta u biležnicon ima zapisano...
I napokon, na rastanku s učenicima, eto opet Filip dolazi do izražaja. Isus govori: "Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!
Filip mu reče: 'Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!' Toliko sam vremena s vama - odgovori mu Isus - i ti me, Filipe, nissi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: Pokaži nam Oca! Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji boravi u meni čina svoja djela. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inače, vjerujte zbog samih djela..." (Iv 14,6-11).
Prema kasnijoj tradiciji Filip je sa svojim trima kćerima živio u Hierapolisu u Maloj Aziji, gdje je i umro. Arheolozi misle čak da su pronašli ondje i njegov grob. Prema crkvenim piscima Polikratu i Papiji, koje navodi Euzebije, Filipove su kćeri imale dar proroštva. Relikvije se svetog Filipa apostola štuju u Rimu u bazilici Dvanaestorice apostola, gdje je danas generalna kurija franjevaca-konventualaca. Nalazeći se g. 1974., baš na blagdan Sv. Filipa i Jakova, u Rimu, imao sam sreću da sam misio na oltaru gdje se nalaze njihove relikvije. - Može izgledati nevažno to spominjati. Za mene je ipak važno jer je to bila prilika dublje i življe doživjeti apostolski blagdan i povezanost s njima. Općinstvo svetih je veliki dar i milost naše vjere. Proživljavati je i spominjati znači izricati zahvalnost onomu koji nam je taj dar dao.
Dok još nije bilo tvornica ni industrije, već cvao samo obrt, kršćanski su zanatlije u svojim cehovima slavili pojedine svece kao svoje zaštitnike. Tako su sv. Filipa kao svoga zaštitnika štovali kipari i šeširdžije.
vorešti pratar udiljuje svetu pričest onin koji su dostojni uzet sa stola gospodnjega...
Sveti Jakov mlađi, sin Alfejev, sâm pisac jednog novozavjetnog spisa, osim u listi apostola, nigdje se u evanđeljima naročito ne spominje. Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima spominje ga kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup. Njegova je poslanica veoma ozbiljna. Puna je opomena, ukora i prijetnja. U njezinih 108 redaka nalazimo 60 imperativa. Može nam protiv otvrdnuća savjesti uvijek služiti kao veoma korisno i spasonosno duhovno štivo. Ovdje ćemo navesti samo ono o obuzdavanju jezika. Jezikom se mnogo griješi. Zato će biti spasonosno čitati i pamtiti ovo:
"Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to strože biti suđeni! Uistinu, svi često griješimo.
Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu. Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom. Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilarova volja hoće. Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti - i ukroćene su od ljudi - ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova.
Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode" (Jak 3,1-12).
Post je objavljen 01.05.2009. u 20:29 sati.