Mutan mi je svaki pojedini osjećaj
Promješan
Razbijen
Izrovan iz zemlje
Rastjeran u zraku
Ubijen u ratu
Polupao si sva moja osjetila dok si lupao na vrata
Rekla sam da ne drzim ton na mobitelu upaljen
Jer kad zazvoni srce mi pocne jako udarat
(pa su se jos malo smijali)
Kad si prislonio pušku na svoje čelo
Raznio si cijeli moj svemir i cijelu svoju jebenu glupu glavu
Kad si pljuvao krv
I svaki komadić mog svijeta
Ispljuvao si skupa s njom
Svaki djelić mojih udaha
Svaku šarenu misao
Ispljuvao si ih i ostavio da se vuku po sjajnom tlu
(počistila sam stan kad si otišao)
(a možda nisam trebala)
Trebala sam pustit ljude da se ušetaju u stan sa sjajnim podom kao na veoma posjećenu izložbu nekog faking pop artista azurne kose i poluzatvorenih očiju, i nek gledaju ostatke tvoje po zidovima, tvoju utrobu na mom mini baru
Trebala sam pustit žene da poviše tvojih vijugavih misli piju skupocijeni stari viski koji su prošvercale u kožnim torbama a muškarce da svoje debele lule otresaju na tvoje nepomične oči
Da trebala sam,
Al imala sam još toliko poštovanja da ne polupam sva tvoja osjetila
Kao ti moja
I da smanjim ton na mobitelu još jednom
Kao da ćeš više ikad nazvat, kao da će mobitel više ikad zazvonit bez obzira koliko glasan bio
Ili tih
Kao da će mi se srce više ikad uzlupati onako strašno
I kao da ću osjetiti jebene pahuljice džempera ili mušice u svojim sinusima
Da trebala sam još naplaćivati ulaz
I prepustiti se minimalističkoj glazbi i solarnim solarnim poljima
***
nastavlja se..
Post je objavljen 01.05.2009. u 17:07 sati.