Prošao je taj četvrtak druženja sa skupinom japanskih liječnika koji igraju go i na gostovanju su po nekim zemljama Europe. Stigli su u srijedu. Nakon noćenja, u četvrtak, po programu su bili u turističkom obilasku Zagreba. Zoran je to sve 'profesionalno' izdogovarao, a kao jedini sponzor HIGOU i materijalno potkrijepio.
Dok su gosti obilazili Zagreb, mi smo se spremali za večernje druženje. Za nas je ovo bio važan susret. Namjera nam je pokazati kako se kod nas igra go i koliko smo jaki. Znali smo da gosti imaju jake naslove i da su skoro svi danovi. Nismo se nadali nekom dobrom ishodu za nas, ali je to bio veliki izazov.
Kako to već biva, slijedili su dogovori u stilu: 'Gdje se nađemo?', 'Gdje to ustvari je?', 'Koliko su oni jaki?' ...
Garniture i satove dopremamo iz Gorice. Idu autima Zoran i Matejev tata. Od tamo nas je išlo taman za dva auta.
Dečki iz Zagreba dolaze direkt na mjesto igranja u restoraciju 'DENO' kod Drvinja.
Gosti su malo kasnili. To inače nije karakteristika Japanaca. Oni sebi ne bi dozvolili kašnjenje, ali ovo je ipak bila domaća organizacija. Bilo je dobro, a nama su kašnjenja normalna i ne predstavljaju neku tragediju.
Čekajući ih igrali smo međusobno podosta prijateljskih brzih partija.
Evo ih. Dolaze. Nisu puno kasnili. Radilo se o minutama. Uskim stepenicama dolaze jedan po jedan. Sve niski, ali vidljivo stariji Japanci. Zoran i ja ih primamo uz naklone i rukovanja. Tu su i obavezni osmjesi, ali nisu to bile upotrebljene face, već stvarna radost.
Ušli su u razigranu okolinu i vrlo brzo primjetili kako je ovdje puno mladih. Brzo smo dodali kako smo i mi mladi.
Zoran preuzima dogovor sa gostima o načunu aktivnosti. Zanima ga kako oni zamišljaju i žele da igramo. Nas je puno, a njih osam. Na kraju dogovaramo susret njih osam i nas osam. Oni su vrlo brzo posjedali po snazi redom od desna na lijevo. Na prve dvije ploče su im 6. danovi, na druge dvije 5. danovi, na treće dvije 3. danovi, na sedmoj je 2. dan, a na poslijednjoj ploči je jedna druželjubiva Japanka 12. kyu. Radosno je sa svima razgovarala i bilo je ugodno u njenom društvu.
Sada smo trebali sjesti i mi nasuprot. Na prvu sjeda Matej 3. dan službeno, mada mi svi znamo da je jači, a i službeni je prvak Hrvatske. Na drugoj je Zoran 5. dan, višestruki bivši državni prvak i dvostruki europski, ali to je bilo većinom za nlađih dana. Na trećoj, kažu, da sjednem ja. Ja se furam po ratingu za 1. dan, mada sam ranije bio sve do 4. dana. Titule se, navodno, ne gube, ali ja se držim ratinga i tako se predstavljam.
Četvrtu ploču zauzima Sead 2. dan. Trenutno sam po ratingu zeru jači od njega.
Peta ploča je Vigorova. On je na Bledu ušao u rating slabijeg 1. kyua.
Šesti je Zvonko. Nije trenutno u formi. Nedostaje mu jakih turnira.
Robi sjeda na sedmu. Njegov 4. kyu baš ne obećava neki rezultat.
Na poslijednju namjeravamo staviti Teu, pa da dvije dame igraju međusobno, ali ona je odjednom nekam zginula. Ubacujemo Matu kao 10. kyua.
Podesili smo vrijeme na 30 minuta po igraču i byoyomi od 30 sekundi.
Na jedan papir smo imali upisana njihova imena, ali su neka bila na japanskom.
Bio sam zauzet svojom partijom, pa nisam u punoj mjeri doživio okolinu. Sjećam se kako je Matej radosno objavio svoju pobjedu. Rekoh: 'Sredio Matej 6. dana!'.
Dogovorili smo dva kruga. Nisam uspio doznati rezultate prvoga, ali sam čuo da je Robi pobjedio 2. dana, a Zvonko izgubio od 3.. Izgubio sam i ja. No, valjda ću uspijeti pohvatati rezultate kasnije.
Zamjenili smo prvu i drugu ploču, pa treću i četvrtu. Zvonac je prešao na osmu, Robi na petu, Vigor šestu, a Mato na sedmu. Gosti su ostali na svojim mjestima.
Svašta se zbivalo na pločama, a kao i u prvom krugu neznam što. Vidim da je Robi, igrajući do mene dobio 3. dana. Protuivnik mu je uradio previd, ali ipak vrlo lijep rezultat za Robija koji je 4. kyu. Dvije pobjede protiv japanskih dan-igrača nije za podcjenjivanje. Bravo Robi. Kod Mateja je bila neka bura u partiji. Kasnije sam doznao da je imao slabiju poziciju i da se izvzukao i dobio partiju. Dakle, Matej ima dvije pobjede protiv 6. damova.
Zoran svoje partije odrađuje u tišini i pojma nemam koji mu je rezultat. Tek uz večeru nakon igre sam doznao od njega da, je obje dobio i to na tipično njegov način. Kazao je na moj upit: 'Kako si prošao?', samo kratko i tiho: 'Dobio sam obje.'
Sead je drugu izgubio i tako ima ukupno 1:1.
Moja je partija trajala najdulje. Ja teško da odigram mirnu partiju. U frkama sam porušio protivnika na dva mjesta. Vidjevši da nema spasa od drugog pada, protivnik mi se predao. Dakle i ja sam 1:1.
Vigor je također igrao 1:1, kao i Zvonko, a i Mato.
Kada sve to pozbrajam dobili smo 11 partija, a gostima prepustili samo 5. Nešto baš nismo bili gostoljubivi. Ja za ishod nisam znao sve do odlaska kući, kada sam u glavi pozbrajao rezultate.
Eto, nažalost, još neznam imena protivnika, ali znam da su to bili vrlo ljubazni i veseli ljudi.
Nakon večere srdačno opraštanje i pozdrav uz zahvalnost na obje strane.
Oni sutra putuju za Banjaluku. Tamo ih željno očekuju mladi Banjalučani predvođeni starim kajlama, Vodenim, Bulom, Balvanom, Baretom, Dušanom .... a ima ih još. Zanimljiva su oni škvadra koja u poslijednje vrijeme puno radi sa mladima po školama.
I proteklo je veče druženja sa simpatičnom skupinom japanskih liječnika. Na kraju smo svi međusobno izrazili prijateljstvo.
Sretno dragi prijatelji ....
bl. Muradenu
Post je objavljen 01.05.2009. u 15:19 sati.