Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/libaro

Marketing

I kušlec je pal...

– S tobom ne bum – usprotivila se Marija od kontejnera kad ju je Štef od boce štelč kušlec dat – iz te alkohol zaudara.
– Pa kaj? Bolje da je alkohol, neg kuga.
– A ti s alkoholom preveniraš od kuge – našalio se Novi od klupe.
Štef od boce poprijeko ga je pogledao i odmah uzvratio:
– Kad je alkohol v pitanju, tad nema strah od kuge, pa makar bila ona i svinjska.
– To i ja kažem – Novi od klupe se osmjehnuo.
Štef od boce bio je u nedoumici je li to njega Novi od klupe zadirkuje ili ne. Počešao se po tjemenu. Neuspjevši dokučiti, pogledao je Mariju od kontejnera i upitao je:
– A kaj bi ti radije kušlec s kugom il s alkoholom?
– Ni jedno ni drugo!
– Al danas je prvi svibnja. Praznik rada!
– Tebi je svaki dan prvi maj! – odbrusila mu je Marija od kontejnera. – Ti svaki dan praznuješ od rada!
Štef od boce se naljutio. Istina ga je pogodila. Ušutio je i sjeo na klupu.
Bilo mi ga je žao. I Novom od klupe ga je bilo žao. I Mariji od kontejnera mu ga bilo žao.
– Znaš što? – oglasila se Marija od kontejnera – možeš me kušnut.
– Mogu? – Štefu su zablistale oči, a na usnama zatitrao osmijeh.
– Ali samo u obraz, eto tu – uprla je Marija od kontejnera kažiprstom na dozvoljeno mjesto na obrazu.
Štef od boce se dignuo i odmah, plašeći se da se Marija ne predomisli, kušnuo je.
Zapljeskao sam. Pridružio mi se je i Novi od klupe.
– U Maksimiru bu danas graha – rekao je Novi od klupe. – Bumo se najeli.
– A onda puštali i ružu vjetrova – našalio sam se.
– Samo njih više nema – ožalostila se Marija od kontejnera.
– Koga njih? – zapitao je Štef od boce.
– Crvenih...
– Ima ih – uskočio je Novi od klupe. – Samo se sad više ne nazivlju komunistima...
– Ne mislim na njih.
– Na kog onda?
– Na crvene makove. Već ih odavno vidjela nisam.
– Nisam ni ja – izustio je Novi od klupe.
– Ni ja – uzdahnuo je Štef od boce.
– Ni ja – pridružio sam im se.
– Sve je tu, samo njih nema...
– Nema...
– Nema...
Osjećaj sjete i nostalgije savladao je nama. Svako se ponaosob udubio u misli, sjećanja na prošlost kad ničeg nije bilo, al crveni makovi su bili tu.
– Kakvi su ono cvjetovi... – zapjevao je Novi od klupe.
Pridružili smo mu se.
Parkom je zaorila pjesma. Prvomajska!

Post je objavljen 01.05.2009. u 07:33 sati.