Nedavno sam se sjetio da sam jedno vrijeme svečano pokapao poginuvše mačke na ralativno definiranu lokaciju. Iz toga se izrodila dilema: kopati ili ne kopati?
Što se tiče najnovije nazovipošasti, našao sam svrhu panike. Ona služi tome da samu sebe učini potpuno suvišnom. Da ljude nije strah te kašljave i šmrcave smrti, manje bi pazili pa bi se ista bolje širila i svakako potamanila mnogo više ljudi. Ovako će bolest biti prisiljena ubijati tek rijetke pojedince.
I da, pored svih onih nazovidijeta koje bi imale navesti tijelo da ostane manje mase postoje i neke koje zbilja rade.
Nažalost, ideja mi se u glavi pojavi koje stoljeće prekasno.
Post je objavljen 01.05.2009. u 02:29 sati.