Marketing
FOTO TINO ( 45. ) - Zrinski i Frankopani na Markovom trgu
Na Trgu svetog Marka moderne odore hrvatskih vojnika stopile su se sa povijesnim odorama iz vremena kada su u Hrvatskoj živjeli velikani.
Tijekom poslijepodneva neobična pojava usred Zagreba. Naime, ispred drevne crkve svetog Marka, na Markovom trgu prodefilirale su povijesne postrojbe hrvatske vojske iz vremena slavnih i tragično pogubljenih hrvatskih velikaša, Zrinski i Frankopana, njima su se pridružili u svojom odorama i kadeti ministarstva obrane Republike Hrvatske u " modernim " odorama, na povijesni hrvatski trg, za trenutak se preselila povijest, uspomene na herojske dane Zrinskih i Frankopana još uvijek žive u srcima Hrvata, baš kao u knjizi, Eugena Kumičića, " Urota Zrinski-Frankopana " .
Prijavak povijesnih hrvatskih primila je potpredsjednica hrvatske Vlade, Jadranka Kosor, te izvršili smotru postrojenih, povijesnih postrojbi. Nakon čega se marširajući glavni zagrebačkim trgom otišlo u katedralu gdje je služena sveta misa i položeni vijenci kod skripti hrvatskih velikana, te kod hrvatskog blaženika, Alojzija Stepinca. Uz obilježavanje dana Zrinskih-Frankopana, na Trgu svetog Marka, ujedno je obilježen i Dan međimurske županije.
" Moje drago srce "
Podsjetimo se, u Bečkom Novom Mjestu (Wienerneustadt ) 1671. godine svoju tragični smrt dočekali su hrvatski velikaši, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Pod izgovorom pomirenja, nakon što su se naši velikaši pokušali i poprilično uspijevali u tome, oduprijeti austrijskoj dominaciji, te se spremali čak i na oružani ustanak, car Leopold doveo ih je u Beč, međutim bila je to klopka, s obzirom da je car sve saznao zbog izdaje u urotničkim redovima, odmah ih je dao uhititi. Bez mogućnosti obrane, presuda je bila očekivana, Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila. 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Naravno, austrijskom caru to nije bilo dovoljno, te je dvojicu nesretnih i hrabrih ljudi, još prije smrti lišio svih plemičkih povlastica te im zaplijenio imovinu, čitav svijet sa zgražanjem je pratio sramotu koja se odvijala na korak do austrijske glavne prijestolnice, do Beča, uz dvojicu hrvatski velikaša, osuđeni su i pogubljeni i F. Nadasdy i E. Tatenbach, na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te čitave Europe.
Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini, napisao oproštajno pismo, koje je već godine 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, to pismo postalo je svojevrsnom legendom i neumrlim simbolom ljubavi, odanosti, hrabrosti i dostojanstva jednog od najvećih Hrvata ikad rođenih. Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Sramota kod Beča nikada nije zaboravljena, te je tragični, ali časni i dostojanstveni kraj hrvatskih velikana, ostao simbolom hrvatskoga otpora za slobodu hrvatskog naroda i čitave nam domovine Hrvatske.
Voljenoj Katarini:
"…Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti. U novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Groff Zrini Petar…"
Ovome komentar, nije potreban…
FOTO ZAPIS:
Post je objavljen 01.05.2009. u 00:15 sati.