Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Intro-retro-perspektiva




Ne čudi se kad ti tepam more moje
I kad te ponekad zovem onako, bez jakog razloga
kao nije mi stalo,
ali eto
recimo slučajno...



Nespretno promrmljam samo da si mi daleko
kao da to i sama već ne znaš
ali eto
more moje
ti me bolje slutiš



I još se uvijek čudim
kako to da se tako lako slažu
more i zore
zore i gore
gore gore
a more dolje
a more bolje





Pa onda ti brodovi
blesavi
mali
dosadni
popišanci



šporkačuni...



I da
uvijek me je čudilo
zašto ne postoji škola
za jezik
morski
Zaista - kad te netko pita
Govorite li morski?



Ah da, kako da ne
govorim li morski
kakvo je to uopće pitanje...
govorim morski aktivno
iako znam da djelujem pasivno...





Razumjeti govor mora
sasvim je prirodna stvar
Otvoriti širom svoja čuvstva
Prisjetiti se djeteta u sebi



Slušati ga kako diše



Napuniti svoja jedra dobrim vjetrom



Zaplesati na vrhu vala



Biti jednostavno - sretan





U svakom trenutku biti moćno, ponosno i gordo
I za oluje



I za bonace



U smiraj dana



Usnuti s njim



I zato se ne čudi kad ti tepam more moje
I kad te ponekad zovem onako, bez jakog razloga
kao, nije mi stalo
More moje...



Post je objavljen 01.05.2009. u 08:20 sati.