Marketing
dodir što led otapa...
vječnost sekunda je bila,
ne gledajući bistro duša je kročila,
njegova riječ lažna vodilja,
ne znajući na led me namamila…
niz hladan beton krv se slila,
zelenu ne izraslu djetelinu s četiri lista,
gusta crvena boja prelila,
uvenućem nijemo u dušu me probola…
razoran potres u grudima,
roj bolnih trnaca kožu i kosti izjeda,
klaustrofobija osjećaj slobode zarobila,
gdje god pogled seže nema izlaza…
kroz otvor od bolnog udara učinjenoga,
čista toplina prodrla,
otapajući hladnoću što me okružila,
moje ime glasno zaziva…
nevini dlan krvavom betonu pruža,
čvrstim zagrljajem podiže me iznad njega,
roj ledenih trnaca dodirom rastjerava,
dahom smiraj u grudima stvara…
Post je objavljen 30.04.2009. u 20:57 sati.