Prvo žao mi je što me nije bilo duže vrieme,al nisam imala nikakve inspiracije i sada je vrijeme da izbacim sve iz sebe...Tak da Gomen nasai...
Dugo nisam pisala nikakve pjesme i napisat cu sada jednu ako uspijem...
Već te dugo gledam kako pokušavaš pronaći put
u ovom mraćnom svijetu bez traćka svijetla.
Osim puta ti tražiš nju...
Nju,božicu koja vlada tvojom dušom...
sve te to polako vodi u propast.
Opet sjediš sam tamo kod stoljetnog hrasta i patiš
volim tvoju bol, a i ona ju voli.
Dođi odriješit ću te tvoje patnje.
Jedan ugriz i rijesit ćeš se boli.
Ili se ipak želiš riješiti svojih prekrasnih zelenih
očiju da više ne moraš trpiti njezinu ljepotu?
Samo reci i učinit ću ti to...
Jadan si,pogledaj se...
Ne zasluzuješ se nazivati živim,
kada si iznutra već odavno istrunuo.
Ne možeš pokazati svoje osjećaje...nema ih.
Pogledaj,tu je pored tebe, sa srebrnom oštricom u ruci
i ona te želi odriješiti boli i pokloniti ti mir.
Poslušaj i čut ćeš njezin šapat...
Slušaj zove te ravno u smrt...
Sljedi ju...
Evo to sam sada pisala malo sam ubacila tu svojih osjecaja...zapravo puno svojih osjčaja...
Mislim da bih trebala nastaviti pisati jer to mi ide..valjda...
Sutra prvi maj bit će ludo i ne zaboravno jedva čekam...Dolazi mi burky hhh vlm ga al prvo što će dobit od mene je jedan šamar...
Post je objavljen 30.04.2009. u 17:59 sati.