Povodom predstojećih lokalnih izbora, upitao sam se prije pet mjeseci: Može li Bandić izgubiti? Sada, kada su predani potpisi i znamo da imamo osam kandidata za gradonačelnika, mogu zaključiti da sam pogriješio u nekim elementima svoje tadašnje analize, ali sam u bitnom bio u pravu. Tada sam napisao:
Jedina mogućnost da Bandić izgubi bila bi da se pojavi jedan jaki kandidat/kandidatkinja s dobrom ekipom i pristojnim proračunom za kampanju, koji bi okupio glasove nezadovoljnika (uključujući, što je vrlo bitno, i glasove nezadovoljnih glasača SDP-a!), te da se uz to dobrom kampanjom potakne na glasovanje dio ogromnog broja inertnih i rezigniranih (na izbore 2005. izašlo je u Zagrebu samo 36% registriranih birača). To je međutim teško očekivati s obzirom na slabost svih drugih stranaka, te rascjepkanost i mlitavost zagrebačkih "salona" (svi su protiv Bandića, ali međusobno nesložni) i izoliranost nezadovoljne i frustrirane inteligencije od puka (na kojeg djeluje Bandićev populizam).
Kao što vidimo, to se ipak dogodilo. Pojavio se Josip Kregar kao kandidat , koji, po svim predviđanjima, ulazi u drugi krug protiv Milana Bandića. (kad sam pisao prethodni tekst, i sam sam pitao Kregara za tu mogućnost - on se tada nije izjasnio.) Bolje ikad nego nikad, ali... Slabosti o kojima govorim dovele su do toga da je krenuo kasno i da je izgubljeno važno vrijeme; šanse bi mu, po mom sudu, bile mnogo bolje da je krenuo nekoliko mjeseci ranije. Čekali smo da se dogovori sa Srićom (što smo svi očekivali od početka), zatim da imenuje svoje zamjenike. Za vladanje gradom treba nekoliko desetaka ljudi - ovdje nema jasno prepoznatljivog tima. U slijedeća tri tjedna, po mom sudu, Kregarov stožer bi se morao usmjeriti na to da pokaže, kako takav tim, koji je spreman voditi grad, postoji, a da nije samo prikupljen ad-hoc. (Srića je inače stručnjak za timski rad u managementu.)
Tada sam također bio napisao:
Civilno društvo moglo bi potencijalno odigrati značajnu ulogu, ali ono je (vidi točka 3!) rascjepkano i neodlučno. Primjerice "Pravo na grad" i dalje zadrto inzistira da ih stranke i izbori ne zanimaju; objektivno, s obzirom na golemu prednost koju Milan Bandić ima (točka 1), ne dati aktivnu podršku nekom njegovom protivniku, znači dati faktičku podršku njemu, bez obzira koliko ga se inače napadalo. Drugi su još manje aktivni.
Tu se također nešto promijenilo. Visoko na listi kandidata liste koju vodi Velimir Srića je poznata aktivistica iz "Zelene akcije" Vera Petrinjak Šimek, nešto niže je Toni Vidan. Zelena akcija i Pravo na grad daju evidentnu, iako ne eksplicitnu podršku Kregaru i Srići kroz svoje tekuće aktivnosti. Uključio se i Vili Matula, poznati glumac i aktivist, kojeg se u kuluarima bilo spominjalo čak i kao mogućeg kandidata za gradonačelnika.
Pogledajmo sada što nam kaže posljednja raspoloživa anketa. Objavljuje ju jučerašnji (utorak, 28. travnja) "Večernji list" (telefonska anketa, 450 ispitanika). Moramo priznati da, nažalost, usprkos uredničkoj obradi teksta koja upućuje na neizvjesnost, brojke ukazuju na veliku prednost Milana Bandića - te, bar za mene neočekivano, još veću prednost SDP-a.
Zanimljivo je da je čak 72,2% anketiranih reklo da će izaći na izbore, što je dvostruko više od stvarnog izlaska na izbore prije četiri godine. Sigurno je, da će stvarni broj izašlih biti znatno manji, iako vjerojatno veći nego na prethodnim izborima.
Bandić dobiva 33,8% glasova. S obzirom da je 24,0% reklo da ne zna za koga će glasovati, to znači da je za njega 44,0% onih, koji su već odlučili. Kregar znatno zaostaje sa 23,1% (odnosno 30,3%). Na trećem je mjestu Jasen Mesić sa 9,1 (12,0) posto, a to je nevolja za Kregara, jer je vjerojatno da će većina Mesićevih (odnosno HDZ-ovih) glasača u drugom krugu dati glas Bandiću (kao što će mnogi glasači SDP-a dati glas Kregaru već u prvom krugu). Slijedi Tatjana Holjevac, koja je sve četiri godine u Gradskoj skupštini bila savršeno lojalna Milanu Bandiću osobno, i teško mi je shvatiti kako je netko može ozbiljno smatrati za nezavisnu kandidatkinju. I njeni glasači, čini mi se, u drugom krugu dat će glas Bandiću.
Dalji je nepovoljan podatak za Kregara i njegove pristaše da je na pitanje "U kojoj ste mjeri zadovoljni radom zagrebačkog gradonačelnika u dosadašnjem mandatu?" 51,2% odgovorilo "sasvim zadovoljan" ili "uglavnom zadovoljan", a samo 41,1% "uglavnom nezadovoljan" ili "sasvim nezadovoljan". Ocjene su pak posve ravnopravo podijeljene kad se radi o zaedovoljstvu razdom zagrebačke gradske vlasti u cjelini.
Nevjerojatno zvuči da koalicijska lista SDP-a i HSU dobiva čak 37,6% glasova - odnosno, s obzirom da je 29,6% odgovorilo "ne znam", čak 53,4% onih, koji su već odlučili - uvjerljiva, apsolutna većina, i mnogo više nego što je dobila koalicija, u kojoj je tada bio i HSS, prije četiri godine (41,0%). U gradsku skupštinu mogli bi ući još samo koalicija HDZ-HSS-HSLS, te nezavisne liste Sriće i Holjevac (ova druga je u nesigurnoj zoni, nešto iznad praga od 5%), a HNS je ispod praga, ali za malo, pa ima šanse. HSP je dosta ispod praga.
Dakle, samo dvije do tri stranke u Zagrebu mogu same preći izborni prag, a ostale (HSU, HSS i HSLS) se "šlepaju" uz njih. Nažalost, pojavljuje se mnogo međusobno konkurirajući listi malih stranaka i nezavisnih, što će opet dovesti do rasapa glasova. Po mom sudu, da je nekoliko srodnih manjih stranaka udružilo snage i nastupilo zajednički i samosvjesno (za što sam se bio zalagao), imale bi znatno veće šanse nametnuti se kao ozbiljan igrač s obzirom na smanjenu konkurenciju.
Kregarov štab ima težak zadatak. Šansa postoji, ali zaostatak je ozbiljan. Mora proglasiti maksimalnu mobilizaciju i koristiti sve trikove izborne borbe. Jedan od neprijatelja je rezignacija - dio frustriranih bandićizmom vjerojatno će opet ostati doma, gunđajući sebi u bradu protiv svojih blesavih sugrađana. Nijedna utakmica nije završena, dok sudac ne odsvira kraj. Dobitak - gotovo revolucionarno rušenje vrha piramide nepotizma, korupcije i autoritarnog populizma - toliko je velik, da vrijedi uložiti sve svoje snage, da se ostvari.
Post je objavljen 30.04.2009. u 16:55 sati.