Zaplakat ću neki drugi put jer danas mi to ne treba.
Četvrtak je, sutra nema škole. Ovaj me tjedan umorio jako. Toliko ispitivanja i testova pred sami kraj. Ne znam od kuda krenuti koliko svega ima. Jedva čekam odmoriti se i nadam se da ću sada i uspijeti. Jedva čekam da ova školska godina završi i da krene ljeto...
NEMA TE
Opet sam te tražila
u nekim mračnim sobama
gdje tutnje tuđe prošlosti,
u nekim drugim ljudima
koji ti ni po čemu ne sliče,
na tuđim dlanovima
u praznim pogledima.
Na pijanim usnama
umišljenih pijesnika.
I nigdje te nema.
Tvoja tišina piše duga pisma
i tvoja odsutnost nema svoje ime.
Sa druge strane razuma
još uvijek dolutaš,
sanjiv i djetinjasto zanesen
nekim tako običnim stvarima.
Ostaviš otiske prstiju
i izgužvanu postelju,
da ne zaboravim i
nikad sebi ne oprostim
što te sa svakim jutrom opet izgubim;
tebe koji si dan i noć
i san koji se svake večeri ponavlja.
* pjesma nije nikome posvećena, niti zbog ikoga napisana. Jednosatvno se dogodila u trenutku inspiracije.