Padne kiša, sunce. Padne kiša, sunce....
Narod veli da se cigani (romantičan naziv za Rome) žene kad pada kiša a sije sunce. Valjda se sad zaručuju.

Ali nećemo sad o njima, danas imam potrebu s cijenjenim legetorijem podijeliti jednu čudnu opservaciju na fenomen puževa tijekom kiše. Evo, naprimjer danas sam išao do dućana po salatu, i na parkiralištu od kuće nije bilo niti jednog. Negdje na putu je krenuo pljusak, trajao par minuta, i dok sam se vraćao je prestao. Tamo, na parkiralištu, usred parkirnih mjesta, nalazila se vesela grupa kućica koja se guštala u novonastaloj vlazi. E, sad mene zanima gdje su, ljudi moji, bile te životinje prije kiše. Znamo da im je jedan metar kao nama do mora- gdje su te životinje bile prije nego je pala kiša. Na pamet mi je pala ideja da su ih klinci tu doveli, ali ništa, oko mene niti lopta, a kamoli gro nepodojenih tukaca.
Otkud puževi deset metara od trave?
Nakon dugog analitičkog procesa, došao sam do jedinog logičnog zaključka. Puževi su evolucijom dobili spoznaju da je najlakše zavarati grabežljivce glasinama o vlastitoj sporosti. Tako da su u stvari oni brze životinje koje, kad ih netko gleda, samo glume da su spore. Recimo da ste nekakva ptica koja iz svog gnijezda uoči puža na travi. Sunce je, ne da vam se letiti do njega, još ga treba iščupati iz kućice, žvakat u kljunu. Naravno da ptice vele "ma kud će on, stignem ja još i odspavat, neće doći ni do onog panja dvadeset centimetara od njega". I fino, ptičurina se legne u gnijezdo, a puž, kad shvati da se sprema ručak, podigne kućicu i ispod nje se nalazi Nike tenisica (jedna, jer ima samo jedno stopalo) i zapali do drugog šumarka.
Fascinantno je da su ljudi lansirali Hubble i njime gledaju udaljene zvijezde, ali nitko dosad nije uhvatio puža kako šprinta od trave do parkirališta.
Post je objavljen 30.04.2009. u 13:28 sati.