Marketing
Bolnica - stomatološka kirurgija..
He he...
Vidim svakakvih odgovora. A što se stvarno desilo?
Nakon što me Guzda dovezao do bolnice u Dubravi, odlučivši hrabro ostati sa mnom (inače, moj hrabri ratnik ne voli baš stomatologe, pa je to za njega bila velika žrtva, doduše, u jednom trenutku je pobjegao u razgledavanje bolnice.. 
), javila sam se na oralnu kirurgiju kako su me naručili - dragi ministru Miinoviću - ravno prije dva mjeseca tj. još kasnije - bila kod njih 27.02 (pamtim jer je bilo dan iza mog rođendana), a jučer je bio 29.04.!!
Pozvali me unutra i ja sve lijepo objasnim teti - doktorici - svemirskom čudu ispod zaštitinih naočala, maske i vizira o svim svojim boljkama i obilascima stomatolozima u posljednjih pet dana. I sad žena rošta po zubu, a ja - naivac - mislim kako je to to - ma, šipak! Ona je samo punila zub "odozdola" (i uz put tračala sa sestrom nekog majstora za pločice u kupaonici, a sestra je pak platila ravno 15.000 kuna obnavljanje svoje kupaonice - svašta se čuje na takvim mjestima.. 
). Još me čekala i famozna operacija, oliti čišćenje korijena zuba tj. roštanje po vilici, ali ne kroz zub već bočno - apicotomia! Grr...
Ne bi vjerovali, ali su me pozvali u operacijsku salu - prije mi dali sterilne navlake za noge i neku kutu - ravno na vrijeme. Bila sam naručena u 11:00, točno u jedanaest sam već sjedila na stolcu.
Doktori - kirurg stomatog i još mlađi asistent - zgodni mladi doktori 
. Joojjjj... Bez zaštitnih naočala i vizira! Nek se zna.
Sad da vam ne objašnjavam sve detalje oko inekcija (bole, ufff, 
), roštanja po zubu, rezanja nepca (je, je, bilo je tu i gnoja) i svih ostalih sranja što je tu i tamo bolilo, straha, straha da ne padnem u nesvjest od straha i sličnih pizdarija - ostalo je bilo super pet. Kirurg je jaako fino, uz objašnjavanje, što meni kao pacjentu (manje), što kolegi asistentu stručno što i kako. Svako malo je pak mene pitao da li sam dobro..
Em su se doktori zajebavali do besvjesti. Em je u jednom trenutku stiglo još mladih doktora (nažalost, imala onu krpu na glavi, pa ih baš nisam mogla gledati ), dok nije stigao ne znam koji doktor i pitao koliko to njih asistira oko mog stolca. Ma, luda kuća...
Da li boli? Ne bi vjerovali, ali ne pijem nikakve painkillers-e nakon onih pet dana grozote jer je ovo mačji kašalj. Drugi put moram paziti što si zaželim! (jer sam željela da me ne boli operacija i poslije.. he he)
Bolnica? Osim što se lagano ofucala. Osim što se muvari hrpa doktora po tim ordinacijama (kad te jednom prozovu uđeš u hodnik gdje su oni glavni), sve ostalo je super. I sestre i doktori su jaako ljubazni, žele ti pomoći i stvarno ti sve objasne. Barem su meni.
Naravno da je bilo nekoliko šiz - osoba koje su htjele odmah i sad prijem, pa su ih lagano ignorirali. No, mislim da sve ipak ide relativno brzo i da u roku manjem od sat vremena (što je totalno čudo za jednu bolnicu) dođeš na red!
Eto...
A da li šutim? Ma neee... I uz hrpu šavova u ustima, ja se ne dam. Tko će zaustaviti lajavu Rudarku? 
Ps. Prijedlog za Prvomajski izlet za drage Zagrepčane:
Na glavnom trgu u Samoboru od nedavno se mogu posuditi bicikli OD OVIH za obilazaka grada ili oni malo bolji rekreativci za vožnju po obilježenoj (ili više njih?) bic stazi. Cijena? Prava sitnica. Tko pozna Rudarku po pravom imenu, slobodno se pozove na nju.
Dođite prigodno obučeni - i eto vam zgodnog sportskog izleta!
Post je objavljen 30.04.2009. u 12:58 sati.