Čovjek koji ne moli već vrlo malo i površno - čemu je nalik?(***)
Nalik je cvijeću u pitaru koje ima tek toliko zemlje da prekrije žile ili ni toliko...
Ponekad se pomoli. To je kao da ponekad ulije vode u pitar.
I cvijeće još naizgled dobro izgleda.
Tko ne zna kakvo je stanje sa zemljom u pitaru - još bi mogao i pohvaliti cvijeće.
I tako dok je za prolaznike cvijeće naizgled krasno
dolazi dan kad žile više nemaju otkud crpsti snagu i ono
preko noći uvene!
Od biljke kojoj su se divili ostane samo - osušena stabljika!
.....
Kažu neki da najljepšeg cvijeća ima u samostanima.
KOD ČASNIH SESTARA.
Imaju mnogo pitara lijepog cvijeća.
I časne mogu izgledati kao lijepo cvijeće.
Ali znaju da kao što ni cvijeću ne vrijedi da izgleda lijepo ako će se za neko vrijeme osušiti
tako ni njima ne vrijedi izgledati dobro u očima svijeta
ako tako ne izgledaju u Božjim očima...
No, naravno, nije molitva samo za Bogu posvećene osobe.
MOLITVA JE ZA SVAKOG. Nitko se ne može izvlačiti. Bog je svima Bog. U molitvi to priznajemo.
I priznajemo svoju ništavnost.
Ili... tko nam brani - možemo se oholo uzdići kao neko krasno cvijeće u visinu
a onda najednom shvatiti da se stabljika suši jer nema snage...
jer molitve nema.
Post je objavljen 30.04.2009. u 08:39 sati.