Evo jedna zanimljiva pričica koju sam netom pročitala.
Biskup - zauzet za obespravljene
Glad i bijeda uselili su se u siromašne ribarske kuće otkako nova tvornica ispušta otpad u rijeku.

Gdje su ribari prije iz čiste vode izvlačili prepune mreže, sada su tu RIBE PRESTALE DOLAZITI.
Došao to naselje biskup Helder a radnici mu se požale:
''Preuzvišeni, ovdje više nema riba. Ako nam netko ne pomogne morat ćemo gladovati skupa sa svojom djecom!''
Biskup na to mirno odgovori da tvornica treba postaviti pročistač kako otpadne vode više ne bi bile otrovne i da će onda OPET BITI RIBA U RIJECI.
Ribari se gorko nasmiju. 'To smo mi već rekli direktorima tvornice. Ali oni su odvratili da za to nema novca'.
Biskup im odvrati: Onda ih na to moramo prisiliti. Napravit ćemo PROSVJEDNU POVORKU i pregovarati s direktorima.
Biskup ode direktoru i tako ga izvjesti no direktor odvrati da je to zabranjeno.
Nema problema, odgovori biskup, mi ćemo onda napraviti PROCESIJU, a to nam nitko ne može zabraniti.

Sljedećeg dana stotine muževa, žena i djece prolazilo je prašnjavim brazilskim ulicama.
Biskup je bio na čelu povorke i nosio veliki drveni križ.
A ribari su nosili svoje UGINULE RIBE.
Kad su se približili tvornici vidjeli su da se zgrada čuva i da je tu naoružana policija.
Od pretpostavljenih se nitko nije javio za pregovore.
Radnici su pitali biskupa: 'Trebamo li mi biskupe navaliti na tvornicu?
Ne, odgovori biskup! Tako će biti samo većeg zla.
Doći ćemo PONOVO SUTRA I TAKO SVAKI DAN DOK NE UVIDE SVOJU NEPRAVDU.
Ribari su se vratili svojim siromašnim kućama neutješeni.
Sljedećeg dana novine su pisale vijest.
Biskup je mogao razgovarati s direktorima i razgovor je urodio plodom:
Ugrađen je pročistač za otpadne vode i PONOVO JE BILO RIBE.

.................
Ima jedna slična priča iz iste knjige:
Svećenik - zauzet za siromašne

Svećenik koji je uistinu bio dobar i imao srca za siromahe i obespravljene nije mogao a da i sam ne pođe prositi za njih.
Opet je jednog dana prolazio kroz gostionicu i skupljao novac ZA GLADNE.
Tako je prišao i nekom muškarcu koji je mrzio sve ono što je imalo bilo kakve veze s Crkvom.
Čovjek se osorno obrati svećeniku: Kako se usuđuješ prositi novac od mene! – i pljune mu u lice.
Svećenik, mirno izvadi svoj rubac iz džepa i obriše lice te reče:
'Ovo je bilo za mene. A sad ako imate možete nešto dati za moje siromahe.'
Čovjeka se najednom zamislio i očito potresen izvadio je novca iz novčanika – za siromahe.
Post je objavljen 30.04.2009. u 08:34 sati.