Bezrazložno sretna..tumaram svijetom, ko budalica neka....
Smješkam se bebama i kosovima.
Svakog jutra zagnjurim nosi u moj ljubičasti jorgovan kraj ograde, onako, za sreću.
Čini se da djeluje.
Ljubičasti su mi sumraci u zjenicama.
Miris nadolazeće oluje ne plaši me više kao prije.
Zaljubljeno pratim rascvjetavanje božura.
Ovako smirenoj i bezrazložno sretnoj,
osmijeh mi uzvraćaju proplanci natopljeni kišom.
Smješkaju mi se bebe.Kosovi mi prilaze blizu.
Razlistale me krošnje lipa muževno grle.
Pa začuđena stanem, tražeći razlog,
potpuno nenavikla na ovaj
bezrazložan osjećaj sreće koji me obavija.
Pomalo sam uplašena: koliko će ovo blaženstvo trajati?
Uzimam Gilbrana, Proroka mog, i nasumce otvaram stranicu:
"I ne mislite da možete upravljati putem Ljubavi, jer Ljubav, vidi li da ste toga dostojni,
upravlja vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim, do za tim da se sama ispuni.
Ali ako ljubite i svakako morate imati želja,
neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka
koji pjeva svoju himnu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca
i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri
i snatriti o ljubavnom zanosu;
Vratiti se kući sa zahvalnošću,
pa zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu
i s pjesmom zahvalnicom na usnama...."
Post je objavljen 29.04.2009. u 23:54 sati.