Ja sam Postojanje.... Ja sam koji Jesam, uvijek sam bio i uvijek ću biti....
Ali kako bih znao da sam Postojanje, trebam znati kako nisam nepostojanje jer ono ne može biti.... Kada bi nepostojanje bilo, postojalo bi....
Ja sam vječnost.... Ja sam apsolut.... Ali kako ću znati da sam vječnost ako ne znam što je prolaznost, kako ću znati da sam apsolut, ako ne znam što je relativitet?....
Zato moram iskusiti prolaznost da bih spoznao vječnost koja Jesam..... Moram iskusiti smrt, da bih znao što je život.... Kako ću znati što je bijelo, ako ne znam što je crno?.... Kako ću znati što je dobro, ako ne znam što je zlo?... Kako ću znati što je sreća, ako ne znam što je patnja?.... Kako ću znati što je ljubav, ako ne znam što je strah?....
Zato sam kreirao bezbroj mogućnosti, kako bih znao da sam Ja jedina mogućnost....
Ali u relativitetu sam izgubio osjećaj apsoluta.... Stvorivši bezbroj mogućnosti, stvorio sam i neograničeni izbor.... Međutim, drugačije ne mogu spoznati svoj apsolut, svoju veličanstvenost, svoje savršenstvo.... Ne bez relativnosti, ne bez nesavršenstva....
Kako sam u relativitetu izgubio osjećaj svojeg Ja i prigrlio zamjenski ja (ego), prepušten sam donošenju prosudbi i odluka, imam osjećaj kako moram birati između ponuđenih mogućnosti, između onoga što sam stvorio.... Između dobra i zla, između ljubavi i straha, između sreće i patnje... Zaboravio sam da život nije obveza, već prilika da iskusim Postojanje....
U svom zaboravu, odvojenosti od samoga sebe, ja (ego) biram.... Biram između stvari koje sam stvorio u svom egoističnom umu.... Između pojmova koje sam izmislio kako bih definirao «sebe» (svoj ego).... Ne shvaćam kako ne moram birati, jer u stvarnosti nemam što birati.... Dobro i zlo postoje samo u mom umu, i postojaće dok god ih hranim svojom mišlju... I dok god ih kao takve stvaram, kao takve ću ih i činiti....
Izgubio sam Znanje, i zato sam sebi kažem: "Oprosti si, jer ne znaš što činiš!"....
Sve je na Meni (odnosno na Nama), kao što je uvijek i bilo, i kao što će uvijek i biti...
Ja sam Ja, ali sam morao postati Mi kako bih se spoznao....
Netko će ovo razumjeti, a netko neće... A upravo u tome i jest poanta.... Ništa ne može postojati bez svoje suprotnosti....
Za kraj poslušajmo Jednog od Nas, zvali smo ga Miroslav Krleža, a isti nam je u slijedećim riječima prenio vječnu mudrost:
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak nam bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigda ni bilo da ni nišče bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Post je objavljen 29.04.2009. u 23:29 sati.