Marketing
Nešt0 zanimljiv0
Evo nešto jako interesantno, barem meni, a našla sam na jednom od foruma... Nadam se da će vam se svidjeti...
Parafraza na Jesenjinove posljednje stihove:
Moje su nebo vezali žicom
Po mom mozgu crtaju sheme
Žele još jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vrijeme
Ali ja ne dam svoje ideale
I jest ću cigle umjesto hljeba
Ja svoju nesreću nosim sa sobom
Ona je dio mog slobodnog neba
„Očito imate mnogo više problema nego sam mislio.“ Doda Mikaru gledajući pri tom u Hokarua. Ovaj je njemu uzvraćao jednako neprijateljski pogled.
„Što će te s nijemim?“ pokaže glavom na Hokarua.
„Mikaru!“ cikne Nina.
„Što? Samo pitam. Očito je da vam on nije od velike pomoći.“
Hokaruu je dosadilo da govori o njemu kao da nije prisutan pa izvuče svoju katanu. Mikaru je ovo jedva dočekao. I on brzo izvuče svoju i nasrne na Hokarua.
„Mikaru ne!“ vikne Kiki, ali prekasno. Njih dvojica su svoje sukobe odlučili završiti sada i ovdje.
Kagome je morala spriječiti da se međusobno poubijaju. Brzinom svjetla je otrčala i stala točno između njih dvojice. Vjerojatno bi u tom trenu završila mrtva da Mikaru i Hokaru nisu imali dobre reflekse jer su baš tada zamahnuli katanama jedan na drugoga. Katane su se zaustavila točno pod njezinim vratom. Oči su joj bile zatvorene, ali na licu joj se očitavao strah.
„Kagome! O moj Bože! Jesi li dobro?!“ začula je Mikarua kako viče spuštajući katanu i hvatajući je za ramena tresući je. Polako je otvorila oči i pogledala ga kao da se uvjerava da je to on.
„Hokaru!“ vikne iznenada i istrgne mu se iz stiska i okrene. Hokaru je stajao iza nje sa spuštenom katanom. Oči su mu se nekako sjajile neobično, ali nije imala vremena o tome razmišljati jer je spustio glavu i okrenuo se. Htio je otići odatle, ali Kagome posegne za njegovom rukom i zaustavi ga. Zastao je i čekao. Nije se okrenuo, ali nije znala što da mu kaže. Spustila je ruku i pustila ga da ode. I otišao je. Spustila je glavu tužno. Nije znala zašto je to učinila. Zašto je pobogu stala između njih dvojice i skoro i sama poginula.
„Glupa sam.“ Šapne za sebe i otrči u kuću ravno u svoju sobu.
Zašto si to učinila? Zar bi vrijedilo poginuti zbog nekoga koga ne poznaješ, za nekoga prema kome ne gajiš ni najmanji osjećaj ljubavi? Objasni mi! Meni nije jasno... Nepojmljivo mi je. Zbunjena sam. Zar je to ljubav? Zar ti osjećaš nešto za njih? Jer u tom trenu su ti samo njihovi životi bili na pameti. Oh, Kagome! To tvoje djetinje srce koje želi samo pravdu za sve i koje podjenako kuca za svako živo biće... Znam da će te to koštati života jednoga dana... a u tom trenu i ti si to znala...
Post je objavljen 29.04.2009. u 21:36 sati.