Pregled posta

Rim (2.dan)

Povratak iz podzemne do stana mojih stričeva završava sa mojim potpunim kolapsom nakon cijelog dana slušanja o rimskoj povijesti i starina, sunčanom danu i stiskanja u vlaku sa masu osoba koji se vračaju doma. Prije bacanja na krevet trebalo je još samo počohat malo ovog psića zvanog Milo kojem je najvažnija stvar na svijetu da ga se poslužuje (ko da je neki hrvatski političar ali za razliku od njih ipak simpatičan) i da ga se kostantno mazi inače traži pozornost tako da sakriva čarape i šlape. Tako da me ovaj mali manipulator dočekao kao zadnja prepreka prema snu pravednika.





Pošto mi se ipak nije dalo tražiti po stanu bičve ili papuče odlučio sam popustiti malom ucjenjivaču uz šporku nakanu da ću ga špotati na blogu kad se vratim doma.




Ovo je mjesto gdje smo imali dogovor da ćemo se naći ujutro u 9 sati.


Rekao sam da ću još nešto dodati o Kostantinovom slavoluku. Naime senat ga je dao sagraditi nabrzaka nakon što je ovaj porazio Masencija u slavnoj bitki kod Ponte Milvio (312. n.e) a to znamo zato jer su koristili djelove prijašnjih monumenata koji su bili u blizini poput kipova zarobljenih barbara iz Dacije koji vjerojatno potječu iz Trajanovog foruma i okrugli paneli koji ne samo da prikazuju drugačije shvaćanje prikazivanja stvarnosti od one iz kasne antike nego ima mjesta gdje glave nisu isklesane u Kostantinovu već su se zadržili Hadrijan i Trajan (ionako su ovi carevi od Nerve do Marka Aurelija iz II stoljeća bili kao uzor kasnijim carevima). Što se tiče perspektive ti paneli pokazuju naturalističko shvaćanje stvarnosti poput onog u Grčkoj umjetnosti što znači da su proporcije između likova i stvari realne. Ispod tih panela imamo frizove isklesane na jedan drugačiji način, na onaj koji će otvoriti vrata prikazivanju stvarnosti u srednje vijeku a to je frontalno i simbolično a ne više realno tako da imamo Kostantina pobjedonosnog kao najvećeg od svih dok su svi ostali podanici smanjuju na način kako se udaljava njihov društveni položaj od cara. To znaći da je carski entourage malo manji od cara ali mnogo veći od plebsa koji čeka da ga se nahrani kruhom. Osim toga Kostantin je sredini a rulja je ljevo i desno od njega u sceni u kojoj bi on trebao biti prikazan skroz na kraju i da ga rulja bar malo pokriva. Zato je taj slavoluk važan za povjesničare umjetnosti.





Nakon toga je usljedio čudovišni red za ulazak u Koloseum. Kao što sam rekao ulaz je bio besplatan jer smo grupa studenata arheologije, turizma i povijesničara umjetnosti a unutra je bila izložba sa tematikom Flavijevaca i načina na koji su izgradili novi Rim nakon Neronove propasti.

Ovo ovdje su moji profesori. Onaj ljevo je Casari iz Firence predaje mi rimsku arheologiju dok ovaj desno sa dredlovima, Magnani predaje rimsku povijest (kod ovog zadnje imam za pisati esej o promašenoj upotrebi parnog stroja u antici).







Detalji sa stalne postave, nemaju veze sa izložbom ali od nekog tko ne može shvatiti keramičare zašto vole keramiku postao sam pobornik svega što ima veze sa keramikom. Ovo ovdje su uljanice (lucerne) i služile su za osvjetljivanje tako što uliješ u njih ulje i one neko vrijeme svijetle. Posebno su vrijedne one koje nisu samo ukrašene već ako imaju žig proizvođača služe za dataciju ostalih predmeta sa kojima su u sloju tojest u kontekstu.





Lubanja vepra i konja koji su pronađeni u iskopinama u Koloseumu.






Mozaik sa gladijatorom koji se bori protiv tigra. Grčko slovo tau znaći da je tigar umro a slovo V pokraj gladijatora da je ovaj pobijedio







Izložba o Rimu u doba Flavijevaca počinje sa začetnikom dinastije tojest Tito Flavije Vespazijan (69-79 n.e), istoriografija obiluje anegdotama vezanih uz tog čovjeka. Bio je jednostavan, radišan čovjek koji rano ujutro budio kako bi čitao izvještaje koji su stizali iz cijelog carstva, smatrao je dosadnim primanja i kostantno bi zaspao na njima, bio je ponosan što dolazi iz anonimne sabinske obitelji, praktičan, racijonalan i pun ironije:

Kada je osjetio da će umrijeti izvikao je "ah, mislim da ću postati bog"

kada mu je sin Tito spočitao to što je naplačivao porez čak i od urine (sa kojom se fiksirala ljubičasta boja na tekstil) izjavio je da "novac ne smrdi". Zato je prešao u povijest kao notorni škrtac.
Stavio sam dve njegove glave za one iz povijesti umjetnosti da vide frapantnu razliku. Prva glava pokazuje cara sa njegovim realnim fizičkim karakteristima, pročelav, izrezbaren od sunca i vjetra sa istaknutim borama na čelu. Sjećam se da sam u knjizi na ispitu o njemu pročitao da izgleda kao seljak koji cijeli život radi na suncu.





Isto Vespazijan ali ovaj put njegov služeni portret. Vidljivo je kako je starost prisutna na prijašnjoj ovdje smekšana na službenom portretu za vanjsku uporabu.






Amor ac deliciae generis humanis (Ljubav i naslada ljudskog roda) kaže Svetonije o kratkom razdoblju vladanja cara Tita (79-81 n.e) dok Tacit realnije kaže da je bilo "sretno vladanje u kratkom razdoblju". Tijekom njegovog vladanja se desila famozna erupcija Vezuva koji je zbrisao Pompej i Hercolanum i za čije je stanovnike poslao pomoć. On je dovršio izgradnju Koloseuma i vratio mnogo posjede ,koje je Neron prisvojio, narodu. Umro je od nekakve febre i ima različitih verzija od koje jedna ta da ga je njegov brat Domicijan dao otrovati preko Titovg doktora Valena. Treba uvijek imati na umu da je to filosenatorska inačica pošto je senat mrzio Domicijana u tolkoj maniri da su ga ubili kad je prelijo čašu svojim tiranskim ponašanjem (naime zahtjevao je da ga se zove "dominus et deus").





Julija, Titova kćer. Kip je pronađen i iskopavanju Pompeja i za razliku od ostalih kipova ovaj je odlično sačuvan pošto nije bio izložen nad milošću i nemolišću vremenskih i povjesnih agensa nego sigurno pod tonama i tonama vezuvske magme koja se stvrdnula. Vidljiva je elegantnost kojom je napravljen kip toliko da ispod odječe zaista izgleda da se nalazi tijelo od krvi i mesa. Postoji jedno krivo vjerovanje koje imamo a to je da si zamišljamo sve u vezi Grčke i Rima napravljeno od bijelog mramora što nije sasvim istina pošto su ti ljudi u prošlosti obožavali šarenilo tako da su oni kipovi i zgrade koje dana vidimo bijelima (pošto ih je kiša isprala) jednom bili svi obojani a ovaj kip od Julije je dokaz. Vidi se polikromija npr crvena boja njene kose.








Iako je po sačuvanosti meni mnogo draža arena u Puli, ovo je ipak najveći anfiteatar u rimskom svijetu i služio je stoljećima kao kamenolom (i nisu ga uspjeli opelješit do kraja) i kao tvrđava rimskoj aristokraciji u srednje vijeku. Gradnja je počela tijekom vladavine Vespazijana na mjestu gdje je Neron prije dao sagraditi nekakav privatni park i umjetno jezero radi svojeg gušta. Ime je ostalo po ogromnom Neronovom kipu (u Apolonovoj pozi) koji je bio tamo pokraj. Vespazijan vrača cijeli kompleks narodu i i tada je skovana ona prigodna i famozna "panem et circenses" (lruha i igara) pošto su Flavijevci shvatili kako je plebs lako podmitljiv.





Naime imao je više mogučnost da ugosti više od 50 tisuća gledatelja i bio je pokazatelj društvenog raslojavanja u carstvu pošto je car bio u loži, senatori su imali vlastita imena uklesana u stolice i bile su smještene odmah na dnu dok je što se više išlo gore to su građani bili iz manje važnosti društvenog sloja. Kada su nastupali sunčani dani onda bi se sve pokrilo ogromnim jedrima (velarium) za koje su bile zaduženi mornari iz carske flote.

Koloseum nije zamisliv takav kakav jest ( do te visine) bez upotrebe lukova i svodova koje su Rimljani doveli do savršenstva iako oni osobno nisu izumili tu tehniku.


Nakon obilaska anfiteatruma profesori su nas pustili slobodne da odemo nešto gricnut pa sam ja otišao sa podzemnom (sa kojom se obožavam voziti) sve do stričeva na dobar topli, fini, besplatan ručak pošto su u Rimu cijene da boli glava.



Na povratku smo imali u planu obići Domus Augustanu, palaču koju si je dao izgraditi Domicijana kao mjesto dostojno jednog rimskog cara.










Domus Augustana obiluje prostorom i svime onime što je potrebno da čovjek ne treba više nikad otić van iz kuće po razne potrepštine. Za početak dolazimo do privatnog Domicijanovog cirkusa.






Evo kako je to izgledalo. I tako je naš vrli Domicijan umjesto da upali tv otišao gledat malo kako se utrkuju njegovi konji i bore razni gladijatori. Inače o njemu ima masu anegdota poput jedne gdje je u gluho doba noći pozvao neke senatore i smjestio ih pokraj nadgrobnih ploča koje su nosili njihovo ime. Ovi su očekivali da im je ovo zadnja noć među živima dok im car priča o stvarima vezanima uz smrt i onda ihje odjednom pustio doma.

Ili ona da je volio gledat sa strane svoje goste dok su se ovi opijali ili još jedna gdje je zatražio da se njegova palača izgradi od mramora koji odbija svijetlost pa da bi paranoičan kakav je bio mogao vidjet što mu se dešava iza leđa. Eh ti močnici šta bi dali za san pravednika kojeg resi nekog tko nema puno ali mirno sniva.





Fotka za razonodu, da ne bude sve samo o mramoru i ciglama. Moje je oko svestrano.






I Sauronova kula se vidi iz Domus Augustane






Cirkus Maximus. Fotkano sa terase Domicijanovog domusa iz čije je sigurnosti car promatrao (i navijao za svoje favorite) utrke koje je podario plebsu. Cirkus je mogao ugostiti preko 100.000 ljudi.
Jednom tamo na terasi profesor nas je nagnao da razmislimo kako je to mjesto u to vrijeme bio centar cijele ekumene iz koje su kretale odluke o najvažnim stvarima carstva. Tako da to trebamo gledat iz te perspektive.






Pod iz domusa je bio raznolik i jako skup (pošto careve treba gledat kao kupce koji ne gledaju na cjenu nego samo na izvrsnost materijala) iz prostorije u prostoriju.






Pleter, dokaz da su Hrvati došli ovdje u stoljeću prvom. Čitati ovo sa ironijom






Satir koji gleda gdje mu je rep. Meni simpatičan detalj





Hadrijan (117-138 n.e) jedan od pet dobrih careva koji su uveli carstvo do vrha. Bio je ljubitelj grčke kulture i arhitekt/amater koji je mogao obistiniti svoje planove. Čini se da je Venerin gram izgrađen po njegovim uputama i Apolodor iz Damaska (Trajanov arhitekt) je tu platio glavom pošto je javno kritizirao njegova arhitektonska postignuća. Statue bogova su bile toliko velike nasuprot mjestima gdje su bile namjenjene da je rekao caru da kad bi se ti bogovi htjeli ustat da ne bi mogli pošto bi udarili stropom u glavi. Hadrijan, čini se nije prihvatio kritiku.

Ugušio je u krvi treći židovski ustanak i promjenio ime Jeruzalemu u Aeliu Capitolinu, zabranio čitanje Toraha jer je smatrao da čine previše problema sa svojim nacionalizmom i monoteističkom vjerom.

Takav lik je i bio i pjesnik i filozof pa je sukladno time skladao pjesme, pisao književna djela i ulazio u filozofsku spekulaciju kao pravi grk.

Kad je osjetio da smrt dolazi po njega napisao je ovo:

(Prevod je moj sa talijanskog i nadam se da sam što vjernije prenio riječi)





Antoninus Pius (138-161 n.e), car pod kojim je carstvo dotaklo svoje najsretnije vrhunce hvala dugom miru.






Pala je noć i tako smo nakon večere otišli prošetati malo po Rimu. Pa nećeš valjda biti zatvoren u kući dok si nekoliko dana u ovakvom gradu.

Ovo je Campo dei Fiori i na tom je trgu spaljen vrli mislioc Giordano Bruno radi svojih, u ono vrijeme smatranim, heretičkim razmišljanjima.






Piazza Navona sa poznatom fontanom koja simbolizira 4 rijeke: NIl, Dunav, Ganges i Rio de la Plata a nad njima svima obelisk. Bernini je postavio tu fontanu nad kipom konja i lava koji su bili dio spine Domicijanovog cirkusa po kojem trg dan danas ima oblik. Rečeno mi je da su građani Rima do 18 stoljeća znali napunit taj trg sa vodom i kupat se i igrat u njemu.


Odmah nakon otga otišli smo u jedan pub jer su se svi navodno htjeli "razbit" od alkohola iako ja znam da to nije niti približno istini pošto su talijani nježni u ispijanju vatrene vode tako da se više hvale o tome a pokriča nema. I tako sam ja bio jedini koji je naručio dve krigle od litru (sve zajedno 20 eura o mati mila) dok su ostali naručivali onu sportsku (za dicu od 0.25 dc) pa sam im za osvetu napravio par fotki trijezničine jedne. Eh da, konobar je mislio da sam irac po izgledu i po tome koliko sam naručio.


























"Tebi koja si bivstvo mojih dana" - od Jovanottia pari mi se da su stihovi


I za kraj kad sam se vračao kod stričeva onako sav malo pripit i umoran, na ulasku u kvart me dočekao ovaj natpis na podu pa sam jednostavno morao uslikat. I tako sam zaspao snom pravednika svoj drugi dan u Rimu.


Al sam se raspisao... i još nisam gotov







Post je objavljen 29.04.2009. u 17:48 sati.