U svačijem životu postoje trenuci kada nekome trebamo progovoriti o svojoj vjeri. No, čini se da nam je tada veoma često teško postupiti mudro. Mnogi se odjednom pronađu nespremnima, kao da se ne usude svijetu jasno i glasno reći : Isus je živ! Drugi, pak, to kažu tako silovito i bez takta da u trenutku bivaju proglašeni zaluđenim fanaticima s kojima je bolje više nikada ne razgovarati o toj temi.
U 1.Petr.3:13-17 možemo vidjeti kako nam apostol Petar upravo o tome govori. S jedne strane potiče nas da ne šutimo o svojoj vjeri, već da hrabro u svakoj prilici damo obrazloženje svoje vjere, ali nas odmah i upućuje na nužnu potrebu da o svojoj vjeri govorimo blago i s poštovanjem.
Ako smo uistinu Kristovi učenici, tada to mora biti vjerno odraženo u našem življenju. Znamo da kršćanstvo nije nasilno i da ga nitko nije dužan prihvatiti. Štoviše, Radosna vijest koju smo pozvani naviještati svim ljudima, životna je stvarnost samo za one koji ju slobodnom voljom odluče prihvatiti. Stoga uspješnost našeg svjedočenja vjere ne ovisi samo o načinu na koji pristupamo ljudima već i o vidljivom svjedočanstvu naših vlastitih života.
Ipak, nije nevažno što ćemo i kako kazati. Apostol Pavao nam u 1.Kor.15:1-8 daje sažetak evanđeoske poruke, ono što bi trebalo biti okosnica našeg svjedočanstva drugima. To je Isusova žrtva i uskrsnuće, kao temelj našeg spasenja i razlog naše vjere.
Nedavno sam naišao na jedan zanimljiv primjer u kojemu je naše svjedočenje prikazano kao svojevrstan "most prema životu". Uistinu, svjedočenje uskrslog Krista nespašenima je upravo to: most koji nudi prijelaz od tjeskobne stvarnosti življenja u svijetu ka uvjerljivoj sigurnosti života u Kristu.
Premda nije moguće unaprijed definirati univerzalni naputak za uspješno svjedočenje, možemo izdvojiti četiri koraka koji mogu pomoći da jasno iskažemo temeljne istine:
1. korak: Božja ljubav i Božji plan
- Bog nas je stvorio na svoju sliku
- Bog želi da mu budemo prijatelji
- Bog želi da iskusimo život u punini
- Bog želi da budemo sigurni u njegovu izobilnu ljubav!
2. korak: Naš problem je odvojenost od Boga
Bog nam je dao slobodnu volju, pa mi odabiremo hoćemo li mu biti poslušni ili ne. Ipak, moramo biti svjesni da je neposlušnost Bogu grijeh, a Božja Riječ nedvosmisleno kaže kako je "kazna za grijeh smrt". Znajući da ovome ni jedan naravan čovjek ne može umaći, moramo ozbiljno razmotriti što o tome kaže Riječ, jer u Rimljanima 3:23 čitamo: "Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje"
Naravan čovjek je neposlušan Bogu. On ide vlastitim putem prema vlastitom razumu i zato je u neprijateljskom odnosu prema Bogu, čak i ako je religiozan. Ono što svakom čovjeku treba jest most prema Bogu - a to je nešto što sam ni na koji način ne može postići!
3. korak: Božji lijek je križ!
Isus kaže za sebe da je "Put, Istina i Život", i da "nema drugog puta k Ocu nego po njemu." Upravo je Isus taj most koji trebamo. Njegova smrt na križu premostila je jaz između grešnog čovjeka i svetog Boga.
On je na križu za nas pobijedio grijeh.
4. korak: naš odgovor
Bog želi da se u svemu pouzdamo u njega. On želi da svatko od nas prepozna vlastitu grešnu prirodu, te da se odrekne grijeha u svojem životu i okrene Njegovoj pravednosti.
Dakako, nije dovoljno samo vjerovati u Njega, treba vjerovati Njemu. Zato naša odluka da Mu pripadamo mora u sebi sadržavati neopozivu odluku da odustanemo od sebe i svojih zamisli i da slijedimo Njega i Njegov plan za naš život.
Ovo je kamen spoticanja za mnoge.
Stvarna vjera u Gospodina podrazumijeva potpunu svjesnost da su Njegovi planovi za naš život uvijek bolji od naših vlastitih i da uvijek za poslušnost njegovoj volji baštinimo blagoslov. Ona zaista podrazumijeva slijepo povjerenje da ga slijedimo čak i onda kada događaji u našem životu ne idu kako treba ili onako kako bismo mi to željeli.
Imati stvarnu vjeru znači umom razumjeti i srcem prihvatiti slavnu i svetu istinu da je Bogu važnije da se mi spasimo nego da na bilo koji materijalni ili duhovni način profitiramo dok smo ovdje na zemlji. Bog nam uistinu daje mnoga dobra dok smo ovdje, no konačna nagrada kojoj težimo čeka nas na Nebu, a ne za zemlji.
Živimo zato život dostojan obraćenja, da naše sadašnje življenje bude dobar primjer nevjernicima da povjeruju u silno Božje djelo promjene u nama!
Post je objavljen 28.04.2009. u 21:58 sati.