Kad čovijeka više nema onda shvatiš koliko ga zapravo voliš,swim srcem svojim,želiš ga nazad a znaš da takve stwari jednostavno ne možeš dobiti,
Slušaš svaki stih njegove pjesme,gledaš svaki video o njemu,sječanja se vračaju na isto.na staro kad poželiš da se on vrati...Suludo je goworiti na ovaj način kad te nitko ne shvača nitko ni ne želi shvatiti što ti zapravo osječaš samo te gledaju kao ludu frikušu kojoj se život okreče oko toga...Al ja si ne mogu pomoči,zašto i ne želim želim imati tu dobru staru memoriju na sječanje na osobu koje nema a mnogo ti je značila u tvom životu.Svaki korak u budučnost,u tvoju stvarnost koju ne želiš vidjeti realno već optimistički bliži je tvojoj istini koju ja ne želim doznati ona te vuče ka dnu a ti se ne opireš samo padaš dublje i dublje, sve dok ne dotakneš dno koji ne postoji doživotno padaš u tamu i ne možeš se izvući iz nje samo tada kad ugledaš svjetlost na kraju ''tunela''...Tada znaš da si došao na mjesto gdje je sve po tvom gdje vidiš ono što sam želiš ne vidiš svoje probleme koje sam stvaraš vidiš dio sebe dio tvoje svjetlije strane..Svako će jednom doživjeti to na svoj način...Bit će svjestan svoje optimistične strane.Ja sam veliki optimist.tražim onu bolju stranu svatko je može naći svatko tko se bar malo potrudi da ponovo vidi ono što sam želi.Kada u životu izgubiš woljenu osobu ostaje ti tražiti dio svog života...Moraš tada shvatiti da ti osoba mnogoo znači i da ćeš je kad tad ponovo ugledati a do tada posloži svoj život onako kako ti sam želiš ne slušaj druge tek tada ćeš tonuti.Ja na svoj način shvačam sve sto pišem ovdje trenuno i možda će me netko kad pročita ovaj post smatrati jako čudnom osobom ali ovako ja mogu izreči sve svoje misli...OWaj post posvečujem toši našem angelu kojeg nećemo zaboraviti ..KAŽU DA VREME LEČI SVE AL ŠTA MI VREDI VEČNOST BEZ TEBE <3<3<3<3<3<3<3
Post je objavljen 28.04.2009. u 18:19 sati.