"Susreli smo se opet. I ovog puta sam ja bila ona koja je u ruci držala žezlo.
Uvijek su mi se gadili samodopadni muškarci koji misle da su žene hodajuće stražnjice i grudi bez mozga. Ponekad čak uvaže i zrno soli u njihovim glavama, no rijetko. Zarekla sam se da ću ga jednog dana pobijediti vlastitim oružjem. Trebalo mi je samo nekoliko godina od onog ponižavajućeg razgovora u njegovom uredu na posljednjem katu nebodera s kojeg se pružao fantastičan pogled na gradske ulice u zimsko poslijepodne, mračno i teško od nadolazeće kiše i natopljenih oblaka što su jurili nebom kao da se utrkuju s vjetrom. Prislonio me na stakleni zid ureda i poljubio u vrat.
-Shvati me, sve ima svoju cijenu. Moraš platiti ako želiš da tvoj projekt financira moja tvrtka.
O, da, željela sam realizirati taj projekt, kampanju kojoj sam posvetila sve svoje vrijeme i na uštrb koje sam žrtvovala moguće večere uz svijeće, druženja u prirodi, šampanjac nakon napornog dana ili opuštajuću polusatnu kupku. Umjesto toga jela sam s nogu i tuširala se brzinom svjetlosti.
O, ne, nisam mogla zamisliti ruke tog ljigavca oko svog tijela.
Kao pravoj dami, ruka mi je poletjela prije negoli je mozak shvatio što tijelo čini i zalijepila se na njegov obraz. Pokupila sam svoje stvari, papire, nacrte projekta i tiho zatvorila vrata za sobom.
Zarekla sam se na osvetu. Sofisticiranu.
Natjerala sam ga da spava sa najružnijom ženom u mojoj tvrtci. Za projekt. Jer su se uloge promijenile. Ona je bila sretna.
Osim toga, na kraju balade odbila sam i projekt kao nedovoljno isplativ. Osveta je potpuna.
Ne znam koliko je žrtava imao za vrijeme dok je imao moć, no znam da je slabić što se prodao za mogućnost. Za novac.
Moć je igra.
Moćno je biti moćan."
Post je objavljen 28.04.2009. u 15:31 sati.