Marketing
JEDNO ISKUSTVO NOVICIJATA
Vrlo je nezahvalno pisati o nečemu osobnom,
makar se radilo o lijepim i ugodnim stvarima.
Najradije bih rekao moja tajna neka ostane meni,
ipak ovaj trenutak od mene traži nešto
drugo, a to je otvorenost.
Ta otvorenost, mogu slobodno reći,
me je dovela na Visovac u novicijat.
Otvorenost Bogu, njegovu zovu me je dovela u nepoznato,
u nešto novo, nikad viđeno, neproživljeno stanje koje
i dalje uporno živim ili se barem trudim živjeti.
Prije dolaska na Visovac Bog preda me stavlja
razmišljanja o novicijatu tj. moja očekivanja.
Jedno od njih je bilo da ću ja biti gazda na otoku i
da ću sam sebi organizirati život.
Naime , moj "stari čovjek" ne podnosi autoritet i kako sad
on može trpjeti da mu netko naređuje.
To je onaj tvrdi zalogaj koji još žvačem i nikako da ga progutam.
No, ako se shvati da je ovo zaista jedna posebna godina,
Bogom dana godina, i ako
sebi posvijestim da sam tu zbog Boga,
a ne zbog odgojitelja onda ću naći mir i zadovoljstvo i
ništa neće biti teško.
Brojiti dane do kraja novicijata ne čini mi se odviše razborito jer tako
težim za nečim što nemam,
a propuštam trenutke koji su mi dani sada i može se dogoditi da
već slijedeće zime žalim za Visovcem.
Nemojte me krivo shvatiti.
Bit će meni drago kad odem
u Split na studij jer u tom slučaju sve ide svojim tokom,
ali ono u Splitu još nije moje već ovo ovdje na Visovcu.
Godina novicijata iz mog kuta gledanja jest najlakša i najteža godina moga
dosadašnjeg života.
Kako to? Ljudski gledano nemam nikakvih briga, imam krov nad glavom,
tri obroka dnevno, nema pritiska što se tiče škole, posla, obitelji itd.
S Božje strane ova čitava godina je u biti jedna duhovna obnova koja služi za izgradnju čovjeka i udara temelje franjevca. Teško je odbaciti neke stare navike, starog sebe, ošišati dugu kosu, brijati se svaki dan, učiniti nešto premda je protiv tvoje volje, zatim ne vidjeti rodni dom, prijatelje, jednostavno rečeno teško se odreći samoga sebe.
Naše je bogatstvo u različitosti karaktera i kažem vam ako naučim poštivati svaki od
karaktera koji žive sa mnom na otoku mogu živjeti bilo gdje na svijetu, no ipak Gospodin mi je dao braću. Umjetnost je odreći se samoga sebe, a ipak izgrađivati se pojedinačno, jer kao što rekoh bogatstvo je u različitosti.
Život u novicijatu potiče na rekreaciju i kreaciju, jer u
svakodnevnom susretanju istih osoba ostati onaj isti od jučer znači postati dosadan. Isto je tako i u molitvi, ako Bogu dolazim uvijek s istim željama znači da stagniram, da se ne mijenjam i tako sam poput zakopanog talenta iz evanđelja. Kako se razvijati? Pa umjesto da prigovaram trebam početi obavljati svoje svakodnevne dužnosti. Ispočetka za inat meštrima, a kasnije iz ljubavi prema Bogu.
Jer u svitku knjige piše za mene: milje mi je Bože vršitivolju tvoju.
Ovo moje pismo također je volja Božja i ovo moje iskustvo novicijata tek je kap u Krki. Neka vas prati zagovor naše Majke Marije Gospe Visovačke.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
MIR I DOBRO!
Fea Filip Pražen, novak
Post je objavljen 25.04.2009. u 14:33 sati.