U Aqui je bila gužva kao i uvijek, no dečki su se snašli odmah. Zauzeli su rub šanka, koji je trenutno jedini bio slobodan, i jednostavno izgurali neka dva mlađa dečka tako da imamo još više mjesta. Nije mi baš bilo najdraže zbog toga, ali nisam htjela ništa prigovarati.
Masivni drveni šank boje trule višnje protezao se od jednog kraja prostorije sve do stepenica koje su vodile do prijelaza na povišeni dio. Rasvjeta je ovaj puta, začudo, bila oku ugodna. Nisam se morala naprezati da bi nešto vidjela zbog svi reflektirajućih lasera, a DJ je kao i svaki puta odlično radio svoj posao. Atmosfera je bila ugodna, i svi su djelovali opušteno.
„Što ćete popiti?“- približio nam se mladi konobar koji je tek nedavno počeo raditi ovdje.
„Jednu colu, dva ledena čaja, tri Heinikena i dvije medice molim.“-odrecitirao je Jake u jednom dahu.
Znao je da ja i Henry ne pijemo, on je vozio, a Giada je uvijek naručila Heiniken kad god bi izašli. Ta navika još se nije promjenila.
„Nisi zaboravio.“-rekla je veselo
„Naravno da nisam, kao da bih mogao. „-nasmiješio joj se i nježno prešao rukom po njenoj kosi.
„Henry, gdje je Linda?“-upitala sam malo glasnije da bi me mogao čuti, pošto mi je muzika prilično prigušivala glas.
„Nije htjela izaći večeras. Ima puno za učiti, nakupila je neke jedinice u školi, pa je odlučila ostati kod kuće.“-nagnuo je glavu i tijelo prema meni da bih ga bolje čula
„Ah, baš mi je žao. Već dugo nije izašla s nama.“-uzvratila sam i zaključila da ne nastavim više. Bilo je teško voditi ikakav normalan razgovor u ovoj buci. Henry se samo nasmiješio vjerojatno istog mišljenja kao i ja, te se tijelom vratio u prijašnji položaj.
Linda je bila 17-to godišnja srednjoškolka hoteljerskog usmjerenja. Stalno je bila nasmijana, i imala je jedan od najljepših osmijeha koje sam ikad vidjela. Crna kratka kosa uvijek joj je nestašno stršala u zrak, a duboke smeđe oči učinile su njeno srcoliko lice još ljepšim. Henry ju je obožavao i sasvim mi je bilo jasno iz kog razloga. Bila je jedna od najpristupačnijih osoba u Sweetwateru i uvijek je pomagala svima kojima je pomoć bila potrebna. Iako je bila angažirana u svim mogućim grupama i akcijama, uvijek je pronašla vremena za Henrya i njihove duge šetnje parkom, ili maratonske filmske večeri. Imala je neobičan i jedinstven stil, i mislim da je zbog toga Henryu bila još draža. Svi smo znali da je to TO.
Jake je pričao sa Giadom, iako ni njih dvoje nisu baš vodili konstruktivan razgovor iz istog razloga zbog kojeg ni ja i Henry nismo mogli. Giada je okrenula glavu u smjeru plesnog podija a zatim me pogledala i razvukla osmijeh licem. Kimnula sam glavom u znak potvrde.
„Ali pričekaj prvo da odem do wc-a.“-rekla sam obgrlivši je jednom rukom.
„Ok. Ja sam tu.“
Skinula je svoj tirkizni kaputić i stavila ga na slobodnu barsku stolicu zajedno sa ručnom torbicom. Okrenula sam se kako bih otišla prema wc-ima. Obišla sam šank i prešla u drugi dio Aque. Grlo mi se u trenu osušilo i stala sam kao ukopana u mjestu. Oči su mi prelazile grupom koju sam vidjela u malom udubljenju u kutu prostorije. Cody, Alec i Mike stajali su okruženi grupom djevojaka koje su se cerile i hihotale na svaku njihovu izgovorenu riječ, a oni su uživali u tome. Prepoznala sam samo Lylu, djevojku koju sam nekad nazivala svojom prijateljicom. Ali moje prijateljice nikad ne bi bile sa mojim dečkom, bez obzira što smo prekinuli na nekoliko dana. Toliko poštovanja je mogla imati prema meni, a ne da odmah navali na njega. Otad nisam progovorila ni riječi sa njom. Objasnila sam joj zašto, i iako je ona to sve poricala, Cody mi je sam priznao da su bili zajedno. Njemu sam mogla oprostiti, toliko sam ga voljela. Njoj nikad nisam, i mislim da ni neću.
Odjednom sam osjetila kako je netko prislonio glavu na moje desno rame. Naglo sam se okrenula, i vidjela Giadu kako zabrinuto gleda u mene.
„Želiš da idemo negdje drugdje?“-slegnula je ramenima kao da nezna što bih bilo pametnije. „Jake je spreman za pokret čim ti kažeš.“-nastavila je nježno i pogledala prema Jakeu. Ja sam učinila isto. Jake je već u ruci držao ključ svog tamnozelenog Citroena, bijesno zureći prema Codyu.
„Ne treba, bit ću dobro. Između ostalog, nemogu mu dozvoliti da me otjera. To zadovoljstvo mu neću pružiti.“-rekla sam pakosno, iako mi se srce sve više stezalo od tuge i ljubomore.
„Jane, nije tu sad on u pitanju nego ti. Ako misliš da će ti to pokvariti večer, bolje da odemo negdje drugdje. Mislim da će svi razumjeti.“-maknula je pramen kose sa lica, i zagledala se u moje oči. Vjerojatno je očekivala ono što i ja, da će uskoro njime poteći suze. Ali ovaj put im nisam to dozvolila. Duboko sam udahnula i sabrala se dovoljno da mogu normalno pričati.
„Zaista Cico, dobro sam.“-rekla sam nasmiješeno. „Ali svejedno bi se mogli spustiti u podrum ako nije problem.“- stisnula sam zube.
Kimnula je potvrdno i otišla do Jakea i dečkiju kako bi im rekla da selimo u podrum.
Zgrčila sam ruke oko torbice, još jednom duboko udahnula, a zatim produžila korak, iza desnog ugla do wca. Nisam više željela gledati u Codyevom smjeru, osobito zbog Lyle.
Ušla sam u wc i oslonila se dlanovima na hladan umivaonik. Pokušavala sam se smiriti, ali srce mi je i dalje divljački udaralo. Umila sam se hladnom vodom i oprala ruke, a zatim popravila šminku. Izašla sam kao da se ništa nije ni desilo, jednostavno sam odlučila da ću ga ignorirati.
Giada i dečki su strpljivo čekali kod stepenica koje vode u podrum da im se pridružim. Sigurnim korakom sam krenula prema njima, a licem mi se protezao osmijeh. Vidjela sam po Jakeu da je sasvim zbunjen mojim ponašanjem, ali je bez ijedne riječi produžio stepenicama dolje.
Podrum Aque bio je malo manje krcat, a neki stolovi su još uvijek bili prazni, nikad nije bio pun prije ponoći. Sjeli smo za jedan od slobodnih barskih stolova, i približili još jedan, kako bi imali mjesta za sve stvari. Giada me odmah povukla za rukav i krenula prema sredini plesnog podija. Nisam se dugo nećkala, trebala sam izbaciti sve to iz sebe, a kako bolje, nego plesom.
Nije prošlo ni 15 minuta, a ja sam već drugi put tu večer ostala kao ukopana. Cody, Alec, Mike i njihove četiri „obožavateljice“ sišli su također u podrum. Zastala sam i na trenutak šokirano gledala u njihovom smjeru, pokušavajući biti što neprimjetnija u svom buljenju. Kad sam shvatila da sam pretjerala, a i da zaista nije vrijedno toga, okrenula sam se prema Giadi, koja je ovaj put izgledala zaista bjesno.
„Koji kreten! Pa ovo je stvarno za nepovjerovati! Ignoriraj ga, izgleda da te samo želi isprovocirati.“-rekla je ljutito. Samo sam čekala trenutak kad će joj para početi izlaziti na uši.
„Ne brini, vidiš da sam mu okrenula leđa. Ali svejedno me Lyla nervira više. Stalno se vješa po njemu.“- nastavila sam plesati uz ritmove pjesme
„On sad ne vidi da one sve njega žele samo zato jer je postao „popularan“. Nije se ni jednom vjerojatno zapitao gdje su te iste djevojke bila prije. Kad-tad će mu doći iz dupeta u glavu.“- odgovorila je sad već puno smirenija, i pridružila mi se u plesanju.
Prestale smo razgovarati, jer nije imalo smisla više. Prepustile smo se glazbi i odlučile uživati u ostatku večeri. Ipak se ne događa više tako često da izađemo svi zajedno van.
Osjetila sam da netko stoji iza mojih leđa, dovoljno blizu da ga okrznem svaki put kad sam zanjihala bokovima. Okrenula sam se polako i vidjela Jakea kako stoji iza mene sa buketom bijelih ruža, a iza njega su u redu stajali Henry, Adam, Lance i Ozzy sa osmjesima na licu. Pogledala sam na sat. Ponoć jer prošla prije 5 minuta.
„Sretan rođendan i sve najbolje Točkice! Želim ti svu sreću ovog svijeta koju zaista zaslužuješ i da mi se što prije vrati ona stara Jane.“-rekao je mekanim glasom i pružio mi buket. Snažno sam ga zagrlila, ne vjerujući onome što se upravo događa. Dok su mi Henry i Lance čestitali na „okrugloj brojci“ kako je to Lance nazvao, Ozzy i Adam su se zajedno približavali, oprezno noseći tortu na kojoj je svjećicama bila ispisana brojka 20.
U tom trenutku sam zaboravila i na Codya i na Lylu, i na sve loše što se desilo danas i ovih mjeseci prije. Oči su mi se lagano punile suzama dok sam promatrala svoje prijatelje kako s oduševljenjem gledaju u moje iznenađeno i nasmijano lice.
„Zaželi nešto, brzo!“-šapnula mi je Giada preko mog desnog ramena i snažno me zagrlila jednom rukom oko struka.
Izgleda da me njih dvoje nikad neće prestati iznenađivati. Usavršili su već to.
samo nisam imala vremena objaviti post prije...
Grlim vas sve.. Jane
Post je objavljen 27.04.2009. u 22:36 sati.