To su dani kada proljeće prelazi u ljeto, kada bijeli behar izmili u krošnje, a svijet se pretvori u košnicu. Vjetrovi povlače trave za uši, a čovjek poželi biti poput njih, zelen i mlad i svakoga trena sve viši. Mnogi tada rade nesmotrene stvari, srednjovječne žene oblače djevojačke haljine, a poneki se starac zaljubi. Oni mlađi potpuno izgube glavu, a oni mudri zatvore oči i čekaju da prođe.
Rijeka vijuga u dolini. Na njoj možeš odmoriti pogled od sve te punine.
Mekoća nam zasićuje čula. Bojim se da se ne izgubimo u njoj.
Post je objavljen 27.04.2009. u 22:34 sati.