Glazbenik nisam, ali vidim žice gitare. Snena drijema. Kao da je nema. U svijetu okolnom to tek je oblikovano drvo, napete žice i još ponešto što gitaru čini. Ona jest sredstvo neko; čovjeku, sviraču.
I tako u kutu nekom, bez promjena, istom, čami. Svjedok je mira i tišine.
Prilazi čovjek i prima vrat gitare i prinosi je rukama, te privija uz tijelo. Krenu prsti žicama, igrom, život im dati. Utonu čovjek u osjećaje, a prsti kao sami slijede tokove njegove. Zrak zaigra vibracijama i sve kao da poletje u neki novi prostor. Oživjela gitara.
Gledam mislima. Žice napete prsti zapinju i puštaju ih da se njihajima vremenom smire. Ti njihaji brzi zanjihuju zrak, a zrak prostorom se njiše promjenama što ih žice tvore. I sve to vode vješti prsti i osjećaj u gitarista.
Nisam poklonik glazbe, al me dobra ponese. Zavibrira i u meni nešto. Osjećaji se bude. I sve to one žice, oni prsti i onaj što gitaru ljubavlju privija uza se.
Ima ono nešto što kao da se nevidljivo prostorom kreće. Nešto je to, što prepoznavanjem bude. I žice, i prsti, i zrak i sve to tu je tek medij, kojim to nešto ide. To nešto ko ništa je onima što tek očima vide.
Vidim to stalno u životu. Govorimo. Zvuk je opet ovdje, a ono nešto tek prepoznavanjem ide. Čak su ljudi stvorili zvukovne simbole, kojima tvorime složenije simbole. Glasovi i riječi to su. Simbolika je ta koja namjeru razumojevanja često nosi, ali vještiji prepoznaju namjeru od vrijednosti prave. Kažemo da čitaju među redovima ili slušaju ono što je ustvari rečeno, a čuti se ne može.
Ima ono nešto što se ne čuje; ono ispod ili između riječi.
Promatram ljude. Svi nešto rade, nekuda žure. Zaposlenost. Podsjećaju me na prste gitarista. Neki su vješti, a neki nešto manje, ali svi kao da neku svoju svirku sviraju. Sve to čine da bi bilo ono nešto što žele, ono nešto što se ne vidi, a možda nikada ni neće.
Sav svijet bitnih 'stvari' kao da je nevidljiv. Ima ono nešto što život znači; ono nešto što ga pokreće, a sve ovo što vidimo i čujemo i osjećamo, tek je medij tome.
I sada kada mislima obiđoh sve to, pokušavam prodrijeti do bitnijega u svijeta. Sve to bitno stvorilo je sve nas i drži nas tim što stvarno jesmo. Sve ovo što vidimo tek je rezultat u području vidljivoga.
Poigrali se ljudi time često.Razvile se čitave industrije na tome. Filmska industrija; televizija; razni drugi mediji. Stvaraju se ugođaji i prividi, da čovjeku se vidljivim prenesu neke poruke ili nahrane im se želje. Stvara se i želje kojima neko stvara profite. Razvija se marketing kao vještima stvaranja želja u željenom pravcu onoga koji želju stvara.
Većina je i ne znajući ušla u kolo. Pitam se što je tu bitno?
Cvijet ljepotom poziva pčelu i nudi nektar. Uvjet je to za cvijetnu livadu i dogodine, a tako i narednih ljeta.
Što čovjek čini? Da li će i naredno vrijeme tako donijeti svijetu izobilja ponuda? Je li to dobra muzika? Pogledajte, ali znajte da je ono bitno među redovima ili među riječima, ali da nije rečeno. Nekima je bitno da se nezna. Kažu da je život kratak i žele ga u izobilju provesti. Zar će im naredna pokoljenja suditi?
Prijatelji dragi neka vas cvijeće uči i znajte najljepše je na livadama i u priridnom okruženju. Ne čekajte da cvijet dođe vama. Prošećite livadama i pazite da ih ne nagazite. Neki će reči: 'A alergije?' One su došle putem neuravnotežena života, a sve na svijetu teži ravnoteži. Vratite je u svoj život i znajte da neće nastati preko noči. Koliko je vremena trebalo da se ravnoteža uništi sa čovjekom u njoj? Obično je još dulji put povratka.
Neka vas ljubav prema životu vodi, a ja vas srdačno pozdravljam i volim ... :)
Post je objavljen 27.04.2009. u 19:45 sati.