P.S. Slijedeći nastavak u četvrtak.
Odlučila sam samo 2 poglavlja na tjedan objavljivati.
Nadam se da čete me čitati=)
Nakon što se smijestio u sobu i istuširao, spustio se niz stepenice i zastao je pogledati slike na zidovima, pa se zamislio pošto se prisjetio kako je zbog premještaja posla morao napustiti cijelo društvo, prijatelje s posla, obitelj i grad. Uzdahnuo je jer je želio biti s njima pošto se s njima osjećao kao da je bolja osoba, kao da nešto vrijedi, ali u novom gradu je bio previše napušten i pomalo udaljiniji od ostalih ljudi iako takva osoba nikada nije bila.
Misli mu je prekinuo miris kave iz kuhinje, pa je požurio korak i zakoračio je u mirišljavu prostoriju u kojoj se nalazila samo Mary Jane koja je prala suđe u onom trenutku. Iako je pomislio kako se glupo ponaša i pomalo luđački, zastao je bez ikakvih riječi i samo ju je promatrao dok je ona pjevušila i zamišljeno pratila posao koji je radila.
Nikada prije nije vidio onako nježnu djevojku, a niti upoznao jednu koja bi mu mogla zaokupiti misli od samog trenutka kad ju je ugledao iako nije niti znao tko je ona.
Ugledala ga je i nasmiješila mu se, a on je pogledao s druge strane pošto mu je bilo neugodno.
„Oprosti. Nisam znala da je netko ovdje!“ –uzvratila je nasmijehnuvši se.
„Nema problema.“ –odmahnuo je glavom. „Oprosti što ti se nisam javio kad sam ušao. Victor i Dean?“
„Otišli su se odmoriti.“ –odgovorila je. „Ovdje imaš kruha, salamu, sira i kavu ako želiš. Mogu napraviti nešto drugo ako želiš!“
„Ne, hvala. Dovoljno je i ovo!“ –sjeo je za stol.
„I...“ –uzvratila je. „Novi si u gradu, ha?“
„Jesam.“
„U Nigelovoj ekipi si?“
„Da.“
„Nedavno si se preselio?“
„Prije mjesec dana...“
„Kako to da te onda nisam viđala po gradu?“
„Nisam previše izlazio.“
„Aha... Razumijem!“ –nasmiješila se. „Znaš da te Dean i ostali neće pustiti na miru?“
„Znam...“ –nastavio se i nasmiješio se kad ju je ugledao onim prekrasnim osmijehom koji ga je očaravo. „Jučer su me odvukli iz postaje!“
„Vjerujem da su bili malo dosadni.“ –rekla je. „Ali jako su dobro, vjeruj mi! Sve bi učinili u slučaju da ti nešto zatreba!“
„Znam. Već vidim što ste učinili za mene!“
Nasmiješio joj se nježno, a njoj je srce zakucalo od njegovog dubokog i nježnog pogleda, ali niti on nije ostao ravnodušan na one tamne oči koje nisu prestajale gledati u njega. Nije znao kakva je osoba niti koji je njen karakter, ali po ponašanju i pogledu je znao da je tip cure koja ga je oduvijek privlačila. Iako je Mary Jane željela maknuti, pogled pošto je rumenila od onih pogleda zbog kojih se osjećala drugačije jer nikad prije ju niti jedan dečko nije gledao onako nježno i privlačno, nije to učinila.
Piskutavi zvuk ih je omelo od petminutnog buljenja jedno u drugog, pa se Mary Jane okrenula prema sudoperu i zbunjeno gledala ispred sebe ne znajući zašto ju je toliko pogodio Freddijev pogled, a on je zbunjeno dirao džepove i izvukao je biper, pa je pogledao broj koji je pisao.
„Mogu posuditi telefon?“ –upitao je, a ona je klimnula glavom.
Nije se željela okrenuti prema njemu pošto joj je još bilo neugodno zbog njenog ponašanja, a on je uzeo telefon sa stola i utipkao je mobitel gledajući ispred sebe. Nazvali su ga s posla i sigurno je trebalo biti nešto važno ako su ga nazvali čak i kad nije bila njegova smijesna.
„Da?“ –javila se. „Molim?“
Mary Jane je osjetila zabrinutost u njegovom glasu, pa se naglo okrenula prema njemu i njegovo lice joj je moglo pokazivati još veću zabrinutost. Gledao je prema njoj ne skidajući pogled s nje i klimao je glavom, pa je spustio slušalicu.
„Što se dogodilo?“ –upitala je zabrinuto.
„Izbio je požar. Moram probuditi dečke!“ –otvorio je vrata, a djevojka je otišla za njim.
U trenutku kad se htio popesti stepenicama, ugledao je Victora i Deana kako pospano trče stepenicama, pa je zastao. Victor je oblačio majicu silazeći niz stepenice, a Mary Jane je gledala zabrinuto u njih.
„Moramo ići, jelda?“ –upitao je Dean.
„Da. Za deset minuta trebamo biti u postaju! Požar nije mali!“ –odgovorio je.
„Požurimo onda!“ –Victor ga je povukao prema vratima.
„Pazite se!“ –viknula je Mary Jane gledajući ih kako odlaze.
Dean joj je mahnuo glavom, nasmiješio joj se i ušao je u Freddijev automobil, a ovaj je nagazio papučicu gasa i velikom brzinom se udaljio od kuće u kojoj je živio s njima. Djevojka je zabrinuto gledala u automobil i onda je, uzdahnuvši, zatvorila vrata. Uvijek je bila zabrinuta za njih kad bi ih, odjednom, nazvali kod kuće da moraju pomoći ostalim vatrogascima da ugase požar. Užasno se bojala za njihov život i inače vatre jer joj je otac poginuo kad je odlazio spasiti ljude u požaru.
Duboko je uzdahnula i odlučila je početi čistiti kuću kako bi se smirila i prestala razmišljati o njima iako nije mogla i misli su joj bile zaokupljenje prijateljima, koji su otišli gasiti požar, i Freddijevim zabrinutim očima kojima ju je promatrao. Odmahnula je glavom i započela je s čišćenjem dnevnog boravka.
Vatrogasna ekipa je sjedila u vatrogasnim kolima i jurili su ulicama kako bi što prije stigli do plantaže koja je gorijela. Freddy je mogao vidjeti zabrinuta lica svojih kolega, a nikad prije nisu imali onako čudne poglede. U zraku se osjećala zabrinutost i čudna atmosfera.
„Ok, dečki! Ovo neće biti lako i ovo je prvi put da moramo pomagati drugim vatrogascima zbog proširenog požara!“ –rekao je Nigel. „Budimo uvijek zajedno i nemojte glumiti superjunake, u redu, Miller?“
„Dobro, Nigel. Neću ovaj put!“ –dodao je Freddy.
„Ali, Nigel, kako ćemo moći ugasiti požar ako budemo svi zajedno?!“ –zbunjeno će Victor. „Možda bismo se trebali razdvojiti i gasiti ga!“
„Mislio je da se nesmijemo razdvajati kao Freddy, jelda?“ –uzvratio je William.
„Da, William. Vidim da me ovdje barem netko sluša!“ –zakolutao je očima.
„Samo sam krivo shvatio.“ –nastavio je Victor.
„Ne razumijem kako uvijek imate snage za prepiranje kad nije ni vrijeme ni mjesto za to!“ –Dean je odmahnuo glavom.
Kombi se zaustavio, a vrata su im otvorili vozači, pa su iskočili iz njega i dočekali se na travnatu poljanu, ali pogled kojeg su vidjeli nije bio nipošto ugodan. Vatra je već opkolila polovicu ogromne poljanje i širila se prema dugačkoj i besokačnoj šumi.
Pogledali su jedno drugoga. Znali su da neće biti lako i pogledi su im bili sve gori i gori jer su bili jako zabrinuti, ali progutali su knedlu i primili se posla.
Bilo je puno vatrogasaca u onom području koji su neuspješno gasili vatru, ali ona se širila sve više i više, a ljudi su se doista trudili da zaustave ono prokleto živo stvorenje.
Proljetni vjetar im je otežavao posao, pogotovo jer je onog dana puhalo previše i tako je pomagao vatri da se širi što više može i tako uništava sve pred sobom dok su se vatrogasci velikom gumom gasili vatru.
Mary Jane je ulazila u restoran Williamove žene jako zabrinuto jer joj se brat nije javio otkako je izašao ujutro iz kuće, a prošlo je dosta sati od toga trenutka. Dijete je ostavila kod Natashine majke koja se brinula i o svojim unicima, pa joj nikada nije bio problem pričuvati i malenog Oscara kad je to bilo potrebno i kad nitko drugo nije mogao.
Natasha je primjetila zamišljen pogled svoje prijateljice i koliko je bila ozbiljna dok je naručivala od klijenata, a inače bi se smijala s njima, pričala bi jer ih je skoro sve poznavala pošto su bili česti posjetioci.
Djevojka je duboko uzdahnula kad je donijela zadnji papir s narudžbom, pa se šefica okrenula prema njoj i promatrala ju je neko vrijeme. Sjedila je za kasom zamišljenog pogleda, cijelo vrijeme je uzdisivala i gledala ispred sebe bez ikakvog osmijeha na licu.
„Mary Jane, nešto se dogodilo?“ –upitala je Natasha.
„William ti se nije javio?“ –podignula je pogled prema njoj, a ova druga je odmahnula glavom. „Jutros su ih nazvali jer je izbio požar i nitko od njih mi se ne javlja već šest sati“
„O, Bože!“ –uzvratila je Natasha. „Nadam se da im se nije nešto dogodilo“
„Ja se, također, jako nadam!“ –uzdahnula je.
Zvonce na vratima se oglasilo i obje su okrenule glavu prema njima i ugledale su svoje društvo kako nasmiješeno i pričajući ulaze u restoran. Mary Jane se istog trena dignula i potrčala je zagrliti brata snažno dok ju je Dean zbunjeno gledao.
„Sve je u redu, sis?“ –upitao ju je Dean.
„Budalo!“ –udarila ga je. „Zašto mi se nisi javljao?“
„Nisam mogao.“ –odgovorio je.
„Istina!“ –dodao je Victor. „Prije pola sata smo došli u postaju!“
„Požar je bio gadan?“ –upitala je Natasha.
„Da.“ –odgovorio joj je William i poljubio ju je. „Gasili smo ga pet sati, a vatrogasci iz drugog grada su došli sat vremena prije nas!“
„Čovječe!“ –uzvratio je Freddy. „Nikad prije nisam vidio nešto slično onome!“
„Da. Bio sam jako zabrinut!“ –pogledao ga je Nigel.
„Vi ste bili zabrinuti?!“ –ljutito će Mary Jane. „Vi?! Čekala sam pet sati da mi se javite! Mislila sam da vam se nešto loše dogodilo, a vi ste bili zabrinuti?!“
Dečki su pogledalu u nju i primjetili su njeno bjesno lice i ljutiti izraz, a izgledala je kao da bi mogla eksplodirati istog trena, pa su progutali knedlu i napravili korak u nazad.
„Navikni se na to da će se izderavati na tebe svaki put kad budeš duže vremena gasio požar, a ona to bude znala.“ –Victor je šapnuo Freddiju koji ga je zbunjeno promatrao.
„Naravno da cu se izderavati na vas!“ –dodala je. „Ne mislite li da mi žene nismo tužne kad odete iz kuće?!“
„Znamo da jeste, ali ne trebate se brinuti.“ –pogledao ju je Nigel.
„Dobro smo.“ –nasmiješio se Dean.
„Što da vam se nešto desilo?!“
„Nije, jelda?“
„Nije, ali...“
„E pa onda se smiri, sisterice. Dobro smo!“ –potapšao ju je po ramenu i krenuo je prema praznom stolu.
Pogledala je za njim i onda je krajičkom oka pogledala u Freddija koji ju je promatrao osmijehom na licu, a ona je duboko uzdahnula. Dečki su slijedili svoga prijatelja koji je već naručivao ručak, a Mary Jane je gledala u njega i nasmiješila se.
„Moramo biti sretne kad nam se vračaju živi i zdravi.“ –prozborila je Natasha.
Djevojka je klimnula glavom i nasmiješeno je otišla primati narudžbe drugih gostiju. Bila je sretna jer su joj se prijatelji vratili živi i jer im se nije ništa dogodilo iako joj se nisu javljali satima i zbog kojih je umirala od brige.
Slučajno je pogledala u stol, za kojim su se vatrogasci smijali, i primjetila je Freddijeve poglede prema sebi i njegov osmijeh upučen njoj. Porumenivši je odmaknula glavu.
Post je objavljen 27.04.2009. u 15:21 sati.