-Čuo sam te. Nisam ja za tebe Voldemort, već Gospodar tame. Kako se usuđuješ biti tako drska i nazvati me imenom? Luciuse.- Voldemort okrene glavu u potrazi za Luciusom. Očito ni ostale smrtonoše nisu znale gdje je. –Platit ćeš mi zbog ovog.- ovog puta, izrečeno je bilo upućeno meni.
Voldemort nestane s lica mjesta, a za njim i ostale smrtonoše.
Očito je da nas je Lucius spasio. Ali sumnjam da je to učinio svojom voljom. Da mi je samo znati što se dogodilo. Zašto je otišao, a iza sebe je imao cijelu vojsku? I zašto su se smrtonoše pretvarale da su kentauri? Oni su obično dobra bića…
-Ovo je bilo blizu.- zagrlila sam Evelyn.
-O čemu je zapravo riječ u ovome svemu?- upitala me.
-Duga je to priča.
-Imam vremena.- nasmiješila se.
Osjećala sam potrebu da joj kažem sve. Ali baš sve.
I da… rekla sam joj sve!
Iako su mene i oca, ona i njena majka napustile, zaslužila je istinu!
…
Cijelo društvo su mučila slična pitanja kao i mene. Bojali smo se onoga najgoreg- da će Voldemort napasti. Uz to, ja sam se bojala još nečeg. Nisam znala kako će Starz postupiti u slučaju da se desi ono najgore. Sudeći po njegovim dosadašnjim riječima, on je vjeran Voldemortu. Ali ipak, možda mu prijateljstvo bude značilo nešto više.
U srcu novog tjedna, imala sam posla od glave do pete. Skoro sam i zaboravila da sam kapetanica i tragačica metlobojske momčadi, a još i „izabrana“.
Situacija pod odmorima i za ručkom nije loša. Pomagači još ne sjede s nama, pa se nisam imala vremena susresti s Orlandom, kojeg u posljednje vrijeme sve manje viđam. Ne mogu reći da sam tužna zbog toga.
-Elinor!- iz razmišljanja me prekinula Rochelle.
-Ej.- pozdravila sam ju.
-Znaš, imam osjećaj da nije sve u redu s tobom u posljednje vrijeme.- nastavila je. –Nismo se dugo vidjele. Jesi ljuta na mene?
-Naravno da nisam!- osmjehnula sam se iako za to nisam imala razlog. –Zašto misliš da sam ljuta?
-Ne znam. Jednostavno si čudna!- slegnula je ramenima.
-A dobro.- frknula sam. –Gdje je Sarah?
-Ne znam. Mislim da je s May.
-Aha.
-Znaš, meni se neda na nastavu. A tebi?- nasmiješila se.
-Katkad pomislim da loše utječem na tebe.- prihvatila sam poziv.
Išuljale smo se iz škole i veselo krenule prema mjestu emocija.
Lišće je opadalo te popriječilo mnoge putove. Smeđa, žuta i zelena miješale su se i prirodi pokušavale nadomjestiti proljetno i ljetno šarenilo. Imam osjećaj kao da su se godišnja doma pomalo izmijenila. Već je sredina studenog, skoro kraj, a još nema snijega. To je čudno za Hogwarts.
-Što misliš Roch, što ljudi zapravo misle o meni?- upitala sam ju kad smo sjele.
-Pa ne znam. Uglavnom sve dobro. Misle da si kul. Iako su neke cure ljubomorne. Pogotovo one mlađe. Mislim da si im na neki način uzor.- slegnula je ramenima. –Zašto te to sad baš zanima?
-Ne znam ni sama. Jednostavno se nekad zamislim i upitam sebe neke stvari. Dojadile su mi nove stranice mog života. Želim biti stara Elinor. Ne u smislu da previše povrjeđujem ljude, već da se vratim starom načinu života. Ovako nije zabavno.
-Mislim da te ljudi ovakvu malo više vole.
-Ma, briga me za njih. Zar je važno tko će koliko voljeti? Važno mi je da imam svoje prijatelje koje nikad neću povrijediti.- zagrlila sam ju.
-Ma, u pravu si ti.- poljubila me u obraz. –Tko te voli, voljet će te takvu kakva zapravo jesi.
Bilo mi je drago što sam ovo čula.
Otvorila sam torbu i uzela kutiju cigareta. Izvadila sam jednu i zapalila.
-Hoćeš?- upitala sam je. Znala sam da ne puši.
-Ma daj jednu.
-Kad ti tako želiš.
Pružila sam joj cigaretu i malo pripomogla upaliti je.
U početku se zakašljala.
-Tako je svakome u početku.
-Valjda.
Čini se da se ipak priviknula.
-Daj, pazi kako uvlačiš.- uzela sam joj cigaretu. –Pogledaj mene kako to radim, pa ću ti je onda vratiti.
Povukla sam pokazivajuć joj pravi način.
-Vidiš? Ne smiješ dirati jezikom. Kažu da se može dobiti rak jezika.- objasnila sam joj.- Evo ti. Sad možeš ponovno.
Još uvijek se vidjelo na njoj da je početnik, ali naučit će.
Možda bi bilo bolje da ne nauči. Stvorit će joj ovisnost. Trebat će je u svako m trenutku, kao i ja.
…
-Gdje je Nessa?
-Ne znamo…- odgovarali su svi.
-Pa jel ona uopće zna da imamo metlobojski trening?!- upitala sam ih. –Sutra nam je utakmica protiv slytherina, znate da ne želim da izgubimo. A sigurno ni vi ne želite.
-Zar joj ti nisi javila? Pa vas dvije ste najbolje prijateljice.- rekao je onaj glupi Weasley.
-Javila sam joj, tuksone!
-Pa zašto si onda pitala jel ona uopće zna da imamo metlobojski trening?
-Ma znate što. Meni se čini da mi uopće nećemo imati trening. Već ćemo sutra doći na utakmicu i odigrat kako nas je volja.
Čuli su se uzvici u rulji.
-Daj Elinor…- govorili su odjednom.
-Ako želite imati trening, treba nam Nessa. Hajde Weasley otiđi po nju!
-Pa tko zna gdje je ona sad… i zašto je uostalom ja moram tražiti. Zašto je ti ne odeš tražiti?- odgovarao je pomalo sa strahom u glasu.
-Weasley!- dreknula sam.
-Idem, idem, šalio sam se.- potrčao je. Zar mu ne bi bilo jednostavnije da je sjeo na metlu i potražio je?
…
Metlobojski trening me toliko iživcirao.
Mislim da bih trebala skratiti malo svoje obveze.
Hvala Bogu, na kraj smo ipak bili svi. Weasley je jedva našao Nessu, koja je bila u zagrljaju nekoga, za koga ja ne znam!
Uzela sam cigaretu i zapalila ju.
-Ne misliš li da bih trebala smanjiti to pušenje?
-Oh, vidi tko mi se javio. Pa Starz, koliko ćemo vas satrat sutra?
-Ne bi da me briga za taj metloboj. Ima važnijih stvari u životu od sporta.
-Na primjer šta?
-Sve!- dreknuo je.
-Hajde muke ti, smiri živce! Jesam li ti ja kriva što ne voliš sport?!
-Pa ako znaš da ga ne volim, zašto me onda zajebaješ s tim glupostima?
-Zato što mi je gušt!- uhvatila sam ga za kosu i poljubila u obraz.
-Da da… jesi vidjela Alexandru?
-Ne, zašto?
-Nije važno.
-Starzek, jeli postoji nešto među vama o čemu ja ne znam?
-Pa, možda.
-Ubit ću te, majke mi ću te ubit!
-Šta je sad?
-Pa, zašto ja to ne znam?!.- uhvatila sam ga za kosu ovaj put bez milosti i bez poljupca.
-Zato što možda i nema ničega među nama.- sklopio je ruke na grudima.
-Ma znaš što. I sam znaš da nemam živaca za te gluposti. Jesi li je šarmirao ili ne.
-Pa ovisi s koje strane gledaš…
Već mi je para počela izlazit na uši. Em, što nisam dobila odgovora, em što se bojim odgovora. Čini mi se da mi malo smeta što postoji mogućnost kemije između Starza i Alexandre.
-Pa, objasni ti meni sve, pa ću ja odrediti stranu s koje gledam.
-Ma ne znam baš…. Čuj, mislim da ti to ne bih smio reći.
-Starzek, to sam ja Elinor. Meni ne da smiješ reći, meni ,moraš reći!!
-U redu. Ali pod jednim uvjetom.
-Kojim?
Smješkao se da bi napokon izustio.
-Mogu li te zvat El?
-Nema šanse!
-OK, onda nema šanse da ti kažem. Idem pronaći alexandru, tko zna ima li kemije među nama. Vidimo se.- nasmiješio se.
-Vračaj se ovamo!- kriknula sam. –Da, možeš me zvati El, ali ne u javnosti. A sad pričaj!
-Stvar je u tome da se ti meni još sviđaš.- skrenuo je pogled od mene. Nisam mogla vjerovati da je to rekao. –ali, ja sam shvatio da među nama nikad ništa neće biti.- ovaj put me pogledao. –I, doznao sam da se sviđam Alexis i odlučio nešto probati. I sad je moram naći da razgovaramo. Si skužila, El?- nasmiješio mi se slatko, a istodobno me proboo nožem rekavši to El.
-Da, skužila sam Starzek. A sad odi tražiti Alexis, jer ja odo tražiti probleme. I ne zaboravi mi javiti kako je prošlo.
-Ma prva ćeš saznati.- zagrlio me.
Bilo mi je malo neugodno, jer je otvorio staru ranu i posuo je sol na nju. Ali, osjećam da ćemo moći biti normalni prijatelji.
-I bolje ti je! A sad idi i šarmiraj ju. Ajde bog!
-Kad me već tjeraš idem.
Uzela sam drugu cigaru i smišljala što bih mogla napraviti.
Mislim da bih mogla mom dragom profesoru Snapeu onečistiti kabinet.
-Daj mići mi se s puta.- odgurnula sam neku prvašicu koja mi se muvala među nogama. –Zar ne znaš da stariji imaju prednost?
Pobjegla he i rasplakala se.
Ta razmažena derišta.
Nastavila sam u potrazi za nekim tko bi mi mogao čuvati leđa.
-Vidi vidi tko nam je tu. Zar ne bi trebala biti na nastavi?
-Profesore Serverus, bila sam u bolničkom krilu, naglo me zaboljelo.- rekla sam dječjim glasićem.
-To ću još provjeriti.- namrštio se. –A tebi bi bilo pametnije da se vratiš na nastavu. Opasna su vremena za šetanje vani.
-Da da, sigurno će me netko ubiti usred bijelog dana. Uostalom, nikakva opasna vremena nisu. Ja se nemam čega bojati.
-To ti misliš…
-Vi to meni želite nešto reći? Ili mi možda prijetite?- uprla sam mu prstom u prsa.
-Ista si otac.
-Hvala na komplimentu!- bacila sam mu sarkastičan osmijeh. –Ali, ako nemate ništa protiv, ja bih se vratila na nastavu.
Samo je klimnuo i okrenuo mi leđa.
Krenuo je prema jednoj od kula, što znači da mogu nesmetano doći do njegovog kabineta.
Polako sam se šuljala školom.
U tamnici, gdje se nalazi njegov kabinet, nije bilo nikoga. Odškrinula sam vrata i ušla u kabinet.
Na stolu se nalazila omotnica.
Otvorila sam ju i izvadila pismo.
Pismo je mirisalo na skupocjeni ženski miris.
Serveruse!
Gospodar Tame ima jako važan zadatak za tebe. Moraš pripaziti na malu Pottericu. Čini se da ne želi slušati naredbe našeg Gospodara. Taj zadatak je prije pripadao malom Skrableu, ali on to ne čini baš najbolje. Gospodar sumnje na izdaju. Derišta su previše upletena. Ne vidim drugi način nego da ih jednostavno smaknemo. No, prije nego što dođe do smaknuća, motri Pottericu, ne ispuštaj je iz vida. Gospodar je trenutno u Rumunjskoj. Tamo je već mjesec dana, a vraća se za dva tjedna.
Napravi ono što sam ti rekla!
Bellatrix…
p.s.
ne brini, ubrzo ću ti doći!
S nevjericom sam pročitala pismo.
Nisam mogla vjerovati da je Snape doušnik Gospodara.
Starz očito nije kukavica kakvom sam ga smatrala. Mora, ga što prije upozoriti.
Ali ako je Gospodar Tame u Rumunjskoj već mjesec dana, onda tko je bio u Zabranjenoj šumi? Ili je riječ o spački ili je nešto mnogo opakije…
Okrenula sam se da iziđem, no u nešto sam se zabila.
Pogledam gore kad ono vidim…