Marketing
JA BI AGAIN ONCE, IŠO NA BEYONCE… video apdejt!!!
Što je zajedničko Jennifer Lopez i Beyonce Knowles?
Pa imaju najljepše lišce na svijetu, majušne sisiće i probleme s pozadinom.
I doma ih čeka neki neartikulirani primjerak naše vrste.
Nešto ko Višnjić.
J-Lo mi je nekako mrtvikava, kilava, ko Pišekica, ali Beyonce...
Ono, vidi se da je štrebsa, ali ima neku energiju.
I ta njena glava...
Nema je niko, najljepša na planetu.
Knowlesice ja bi once,
Bio gospodin Beyonce
Sam koncert je bio nešto iznad mog dosadašnjeg poimanja takve vrste socijalnog druženja.
To nije koncert, to je mješavina mjuzikla i kineskog državnog cirkusa.
Sajle, dizanje u zrak, filmić o Obami, presvlačenja... Sve sam čeko da gurne glavu krokodilu u usta ili počne žonglirat motorkama. Uglavnom – zabavno!
Bend joj je ko Kubizmo – ima ih 20 a čuješ dvije.
I sve žene!
Od toga čak tri seta bubnjeva - sestre mi, to je neki njezin peder/stilist/fengšui majstor smislio, jer su dvije fakat viška.
Četiri plesačice, bez cica, ali gipke, divlje (dvije divno kosate), tri bekvokala, stare crnkinje građe megababuške
koje bi Kindlicu pojele ko kanapeić, i doslovno i preneseno...
Kako nisam mogao do pravog bekstejđa, zadovoljio sam se Becksom i u garderobi s Majom s Planice te standardnim članom Pubquiške ekipe Dada Jihad
koji nas je provuko kroz ušicu cigle do partera.
A tamo se moglo ostat iza
Ili gurat naprijed.
A ekran velik ko Monako.
Prek 20 metara, savršena rezolucija.
Ne znam jesam više slinio na njega ili plesaljke...
Uglavnom je bila raja mlađeg zuba 4-40 godina, žene, pa mi je bilo fino jer sam sve vidio.
Obožavam na tim pretežno ženskim koncertima prekrižit ruke, pa ak se neko čehne cicom – sama si je kriva
Kad sam bio mlad, na laganice bi se palili upaljači.
Tu sam bio zakinut jer nikad nisam pušio.
Ali danas u svakom trenu vidiš stotine mobitela i fotića.
Čudan osjećaj.
Ko da ljudima iz tikve rastu...
Stajali smo nekih petnaestak redova od kraljice, neuspješno htijuć naprijed jer se dječurlija jako zbila i na moje pokušaje proboja mislim da su me dvije curice ugrizle za nogu.
Ali onda – savršenstvo!
Beyonce došla zrakom
na tri metra od mene, na neki pomoćni stejđ za koji nisam ni znao da postoji jer sam bio za šankom.
Ou dir...
Ima te preduge natkoljenice, prejaka stupasta bedra (u odnosu na tanane listiće), čarape od kevlara i zravnatu kosu na čije je kroćenje potrošila da si je mogla dva klija kupit.
I divna, pjevna, laka, nasmijana, prekrasna.
Kontakt s publikom joj je nekako programiran, neemotivan i bezvezan, ali je raja vrištala do ludila.
Čak sam joj ulovio i guz!
A kad mi je došla najbliže, a ja razmišljo kako da joj bacim grudnjak ili bar gaće – ruka je zadrhtala...
Oj Bijonsi, prsna karamelo,
Moje te je tijelo noćas htjelo...
Oj Bijonsi naleti do čiče,
Radit ću ti male mulatčiće...
Žao mi je što ne kužim te pjesmuljke koje pjeva (komercijalno smeće u rangu Mariah Carey – koja nažalost ima više zlatnih ploča od Beatlesa...), al ima ta dva-tri zarazna motiva, divan stejdž, seksi plesaljke i tu neku aureolu najljepše glavice na svijetu.
Bilo je lijepo spavati nakon koncerta.
Thx, Beyonce!
Post je objavljen 27.04.2009. u 11:28 sati.