Evo opet pišem...nekako mi je sve uzurkano...osječaji mi se mješaju... ponekad kada se zamislim i promislilm...nekako sve je jadno kod mene...ljubav ...eh moja ljubav...sada sam svatila da je ona prevelika prema jednoj osobi prema kojoj nebi trebala biti...mislim nije taj loš čovjek...nekada puknem pa se rasplačem...i pomislilm šta se samnom događa...stalno se razočaravam u osobe...sretna sam samo zbog par osoba do kojih mi je stalo...i osječam se sigurno uz njih...nekako kao da mi žele pomoći i to mi se sviđa...aa ovi drugi ne znam...ali jednostavno kada im se povjeravam izgleda kao da ih nije briga...nije da to oni govore nego mi se čine kao ono(ajme šta se ova uhitila mene pegla) i tako...a ovaj svijet nije kao što je nekada bio...Neki dan sam ga vidla na igralištu..i bila sam sretna kada sam ga vidjela...a onda poslje me zalio nekakav hladan osječaj boli i počela sam misliti crno...kao šta sad mislim...to mene prođe...ali nekada stvarno dugo traje...mislim nemojte se začuditi kada ovo proičitate ...iako za ovaj blog ne zna puno ljudi tj 2 samo i ja!!!Sada stvarno ne znam šta bih rekla...nadam se da če sve biti bolje...i da če jednog dana doći neka "ljubav" mada ja u ljubav ne vjerujem...mislim u onu ljubav muškog i ženske...zašto onda ja tu ljubav ne doživim s osobom koju volim i koja mi je sve na svijetu...kada bih barem znala odgovor...kada bi mi se barem ova želje ispunila..uh kada bih bila bih najsretnija žena na svijet!!!Kada bih barem TI ovo pročitao i svatio da si mi sve na svijetu...ali ovo bih te udaljilo od mene...jer smo sada prijatelji koji se malo poznaju...i nebi vjerovao...ali ja tebe poznam više nego ti sam znaš...odavno sam zaljubljena u tebe...i sve to pokušavala prekriti nekim drugim dečkima... ali za mene postojiš ti, ti, ti i samo ti... sve ovo što ja mislim da je ljubav... to je samo prijateljstvo... :((
Post je objavljen 27.04.2009. u 08:23 sati.