Ima jedna rečenica omiljenog mi pisca Meše Selimovića koju kada sam isčitala kao da sam pronašla sebe u njoj...bila sam tada još jako mlada skoro djevojčica, u životu lijepom, a činilo mi se tada da sve bi moglo biti i bolje ... na sreću svoju pročitah tad
"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."
i svatih da ne postoji neko drugo vrijeme za sreću i da bi bilo najgore da jednom nekad želim da se vrati kao sretan trenutak onaj koji dok sam ga živjela sam osuđivala i počeh živjeti sreću iz dana u dan iz trena u tren one male trenutke koji se zbrojiti ne daju i ne trebaju ali koji jesu i koji postoje baš kod svakoga
Post je objavljen 27.04.2009. u 06:41 sati.