jebga, ne mogu staviti pravu kosu crtu zbog HTML-a
If I couldn't be the shoulder
Which your head would rest upon
Would you still be waiting
Or would you be gone?
Poput atoma na onim projekcijama iz kemije koje nikad nisam razumio, poput pozitivno i negativno nabijenih čestica oblaci su se spajali. Zrak je postao bolesno ugodan. Osjetio sam promjenu tlaka, odjednom sam mogao duboko udahnuti. Vjetar je polako započinjao svoju igru granama. Kao dijete su me učili da se uvijek sklonim od nevremena. To i životinje čak rade. Ali ja nisam htio, prašina nošena vjetrom mi se uvlačila u poderane hlače. Prekriženih ruku sam gledao u nebo. Što sam ondje tražio? Razlog? Osmjeh? Boga? Sebe? -znam samo da ništa nisam našao.
If I couldn't keep the smile
Forever on your face
Would I still be around
Or would I be replaced?
Tražio sam to raskrižje, no na svim račvanjima mojih puteva niti jedno nije bilo pravo. Tražio sam mjesto da prodam dušu. Imao sam dobar razlog. Danas mi je drago što nisam, iako mi ta duša i nije neki luksuz.
I look around I see that time ain't changed
Same old faces, Same old names
Toliko toga se mijenja, no neke stvari poput antičkih stupova drže i dalje. Godišnja doba umiru i iznova se rađaju u drevnom ciklusu. Staklo je još uvijek jednako hladno kad na njega naslonim obraz u potrazi za mislima. Još uvijek se zamagli u procesu disanja. Baš imam osjećaj da neke stvari u životu gledam kroz stakleni prozor. Posegnem za njima i shvatim da tu postoji barijera koja je odjednom vidljiva. Pokušavam zaspati no misli mi se odbijaju poput svjetlosti u kaskadama ogledala. Ti sitni elektronski podražaji u mozgu vežu sjećanja jedno na drugo, nekako su mi izvan svakog dosega i kontrole. Da, tako je to..
U jednom trenutku dječak koji pješice ide kući iz osnovne, milisekundu kasnije onaj lik sa kapuljačom koji na -5° čeka autobus da može na posao. Neću reći da je između rupa, sve je to kaotično arhivirano i samo čeka miris ili neku melodiju kao maleni memo da poveže sve slike u album. Volio bih manipulirati stvarima, ali ne na neki način koji bi štetio drugima, možda je upravo najbitnije samo utjecati na stvari koje bi eventualno mogle utjecati na moje postupke. Trebam li ja uopće samokontrolu? Imam osjećaj da se vrtim u krug.
Joe Satriani – Why
Nabijam slušalice još malo na uši, čvrsto zatvaram oči kako bih usmjerio svu svoju pozornost na zvuk. Gotovo da vidim valovitu liniju različitih amplituda. Ta linija otključava nova sjećanja u mojoj glavi. Fokusira se na sliku. Kosa, lice, oči. No glas nikako ne uspijeva replicirati, kao na nikada nije ni zapisan u mom sjećanju.
...vjerojatno nikada i nije
Post je objavljen 27.04.2009. u 10:26 sati.