Marketing
<3 Tecktonik & Broken Smile <3
***3 mušketira***
Sjedila sam u autu...
Svirala je ona Zombie od one neke grupe sa C...
Predobra pjesma...
Predobra...
Zujala mi je u ušima i ja sam nekako pokušavala pjevati...
Ne znam pjevati, nije tajna...
Zavijam...
I ja jednostavno nisam mogla skinuti pogleda s vas...
Gledala sam kroz prednje staklo automobila kko sjedite na klupi i vjerovala...
Prijateljstvo postoji...
Nakon tolko razočarenja u taj pojam, ja sam povjerovala...
Gledala sam kako vam se usne miču i kako izgovarate rijeci koje ja nisam cula...
Smijali ste se pijanim smijehom i sve je bilo... stvarno...
Sjecas li se kad sam ti rekla, on ti je pravi frend...
A ti si me pogledao cinicno...
Jer kao... nešto je puklo izmedu vas i nikad nece biti kao prije...
Ne, neće...
Ali on ti je pravi prijatelj...
I uvijek ce biti tu... Znaš to!
Drugi je kao zanemario ekipu radi cure...
Ja mislim da se samo malo povukao...
Ali vratit ce se...
I ostaje...
Tako mi je bilo drago gledati kako pravo prijateljstvo preživljava...
I vraća mi nadu...
Jer sad kad je mene moja Bestica opet iznova razočarala... Promjenila se, znam, jer ja sam ostala ista...
I kad mi tako nemoguće fali moj Best...
Kad mi jedna Žabica (to je muško, btw) pokazuje da su muški stvarno bolji prijatelji...
Ja iznova vjerujem u prava prijateljstva i čeznem za njim...
Ja nisam još jedna osamljena duša i lutalica, ja živim za ekipu i dobru zabavu...
Za prava prijateljstva koja su mi ili daleko ili me izbjegnu onako usput...
*** Kolko ljudi stane u Wolkswagen Pola? 4? MA MOŽE I DEVET!!! ***
Tvoja maturalna je prošla...
I bilo je predivno...
Ekipa show, atmosfera ludilo, fore predobre, spika genijalna...
Jest da sam bila samo na after party-u i jest da mi je falio taj dio da budem uz tebe cijelo vrijeme...
I jest da sam se osjecala i još mi se javi taj filing da sam drugi izbor...
Znam da me voliš i da nije moglo biti drugačije...
Shvaćam te...
Ali...
***Cause I want it all or nothing at all***
I oprosti zbog onoga noćas...
Oprosti što sam rekla da mislim da ti nisam napeta i da nisam dovoljno dobra za tebe i sve što sam prešutjela,a trebala sam reći...
Shvaćaš da mi previše značiš da me ne bi bilo strah da te izgubim...
I ne mogu protiv sebe...
Oprosti...
Shvatila sam gdje sam pogriješila i koliki dio tebe pripada meni...
Shvatila sam jutros sve... 
Ali ja moram biti nesigurna u sebe i nas...
Jer onog dana kad postanem presigurna u sve to... Izgubit cu te...
Poznajem sebe...
A to je ono što ne želim...
***Voliš me nježno znam, to si ti... Tako mi trebaš, trebaš mi ti***
Još malo 11 mjeseci...
Pa će biti godina... 365 dana... Dizus...
Još malo i biti ćeš duže moj nego njen...
Žensko sam, ne mogu, a da ne likujem zbog toga...
Znam da ti nikad neću značiti kao ona koja je bila ideal i prva ljubav...
Ali ne mogu, a da se ne zapitam hoću li...
Zenske nade... I znas da te to nikad ne bi pitala...
Potajno cu zeljeti znati... Kao i je li znala onu najvecu tajnu koju mi neces kazes...
Ali dobro... Znatiželja je ubila macku... A ja sam tvoja mica maca...
11 miseci... juuuj...
A tako sam te zavoljela u tih 11 miseci...
I tako si mi pokazao kolko si drugaciji covjek kad volis u tih 11miseci...
I tako te volim... Neizmjerno...
I tako sam postigla nešto cemu se nisam nadala... I ti volis mene... 
Post je objavljen 26.04.2009. u 20:16 sati.