Pregled posta

On i Ona

Ona je bila u fazi kad se osjećala izoliranom, drukčijom! Htjela je biti kao njezine frendice, htjela je imati dečka i ne biti više ''treći kotač'' u društvu. Već dugo nije bila s nikim. Htjela je prekinut monotoniju u koju je upala, htjela je malo akcije u svom životu!
On je bio dečko kojeg je znala iz viđenja. Smatrala ga je egoističnim nadobudnim ženskarošom koji se, unatoč svojim godinama, ponaša nezrelo. Nikad nije previše obraćala pozornost na njega. Al kad se našla u njegovom društvu, uvijek se smijala. Mora se priznat, bio je dečko koji je valjao fore i s kojim u društvu nikad nije bilo dosadno.
… bila je tipična subota, jedna jesenska večer 2005. .. opet nije imala ništa konkretno u planu. Nije htjela biti kući, a opet – nije htjela izaći s frendicom i njezinim dečkom i opet se osjećati kao uljez. Ali, izlazak je ipak prevagnuo. Večer je prolazila u jednoj monotoniji. U neko vrijeme sjeda on do nje. Monotonija se razbija. Započne vodit razgovor s njom. Donosi joj votku šumsko voće. Nastavljaju razgovor. Ona se smije i uživa u društvu. Ne razmišlja o njegovim namjerama. Donosi joj još jednu votku. Zna da joj je ovo četvrta, ali to joj trenutno nije bitno.
… upita je želi li da je otprati kući, a ona mu se osmjehne i pristane… Večer je završila poljupcem. …
… Novo je jutro, budi se i prisjeća se događaja prethodne večeri … Nasmije se sama sebi i dalje ne vjerujući da je bila s njim … al nema veze … do podne je već bila zaboravila na njega … a tada stiže sms. Sjetila se da mu je dala broj moba … ''Sranje'' – misli u sebi. Ali ipak pristaje naći se s njim. Stara kuća njegove prabake postaje njihovo mjesto sastanka. Nije joj se nešto posebno sviđao, nije bila luda za njim, nije razmišljala puno njemu.. ali bilo je ugodno imati nekoga.
.. Više se ni ne sjeća zašto je to završilo. Zna samo da se nije ponio korektno i da su bili posvađani. Iako je imala samo 16 godina nije htjela dopustit da od nje radi malu budalu.
.. a tada saznaje da odlazi u vojsku! Prije odlaska su razgovarali, riješili sve i ostali u dobrim odnosima. Čak se pojavila i na njegovoj oproštajnoj. Nije joj bilo svejedno kad ga je vidjela kako ljubi drugu curu. Reagirala je onako kako je oduvijek znala, kako i danas reagira, a to je vratiti istom mjerom i ljubiti drugog dečka.
… vrijeme je prolazilo i jednog dana u mjesecu prosincu on se njoj javi .. dugo su se dopisivali .. dopisivali su se i sljedeći dan .. i dan nakon toga .. došao je i 31. 12. Znali su da će novu godinu slavit na različitim mjestima, ali nisu znali da će im biti toliko teško. Ona je plakala, on je bio tužan. .. Al možda je upravo to i bilo potrebno. U novu godinu krenula je sretna! Bila je uvjerena da je zaljubljena, da je cijeli svijet pod njezinim nogama. On je bio u vojsci i nije dolazio često. Puno puta je htjela da bude kraj nje. Shvatila je da ipak nije sve tako idealno, shvatila je da to više nema smisla … ubrzo je zaboravila na njega. Shvatila je da je bila zaluđena, a ne zaljubljena. Zaljubljenost ne nestaje tako lako.



… a on, on je htio opet samo nju. Htio ju je opet imati samo za sebe. Živio je u nadi da će se stvari vratiti na staro kad se vrati.

… ali povratak ne znači i vraćanje stvari na staro. Shvatio je da je njegova mala krenula dalje.
Mjeseci su prolazili. Ona nastavlja svojim putem, on svojim. Ali dolazi kolovoz i opet ih spaja. .. i bilo je lijepo .. vodilo je prema nečemu .. Ali problem je bio u njoj. Iako sama sebi nije htjela priznati, ljubila je njega – a voljela drugoga. Srce ne bira, srce zavoli nekoga i protiv toga ne možeš. Ne mareći za njega, za njegove osjećaje – ostavlja ga i započinje jednu novu priču.
…
… Nova priča donijela je patnju, suze, bol. Trebalo joj je vremena. A tada se opet sjeti njega:

… Rado te se setim ljubavi stara
jer me svaka nova ljubav razočara,
još zaborav vreme donelo mi nije,
još o tebi maštam moje najmilije …

… I opet ga je ljubila. Voljela je biti u njegovom društvu. Radovala se vikendima. Obožavala je osjećaj njegovih usana na svojima, sigurnost njegovog zagrljaja. Nedostajalo joj je sve to.
.. I bila je sretna .. Ali sada je bio njegov red. Osvetio joj se. Bio je s drugom.
.. a ona u sebi misli ''nema veze, i ovako je on samo jedna od onih mnogobrojnih žaba koje moram poljubiti da bi došla do princa'' .. Bilo joj je drago što je tako hladnokrvna, što nije dopustila da je povrijedi i što se nije vezala za njega.
…. mjeseci su prolazili, a jedne večeri je shvatila kako trenuci imaju ogromnu moć. Dovoljno je par trenutaka da se sve promjeni, dovoljna je jedna riječ, pogled, ili u njenom slučaju … dovoljno je par stihova … I ta noć kad joj je otpjevao par stihova one pjesme koja ju i danas uvijek kad je čuo podsjeti na njega i na tu noć …

''Sad kad sam jedan od bivših znam da nije ti stalo,
glasom od šapata tiši sam sebi kažem budalo,
i znam da trebao ne bi, al ja još mislim o tebi,
u meni nada rodi se i umre svaki dan.
Neću da te krivim, al ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim, s tugom, al nadam se sreći
I prije nego se snađem, on se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti, a ja joj kažem:
DOBRODOŠLA U MOJ DOM,
TUGO MIRIŠEŠ NA USNE NJENE,
HAJDE RECI DRUGU SVOM
KO IH LJUBI MJESTO MENE.''

… i tada se u njoj nešto prelomilo, ne izlazi joj više iz glave … A on sada ima drugu. I bezbroj pitanja navire: čemu sad? zašto, zašto sad kad je kasno? …

Htjela bih negdje vidjeti te,
… kao slučajno,
u kom te džepu ovaj grad noćas sakrio?
Sada ne mogu zaspati, nešto se dogodilo..
Poludjela sam otkad mislim na tebe,
sve se izmijenilo….

I danas razmišlja o njemu. A ona je još s njom. Od tada je prošlo gotovo dvije godine. Kemija i dalje tu. Posustala je. Ovo ljeto je opet bila s njim. Tajna. Šutnja. Skrivanje. Tajna mjesta. I tako cijelo ljeta. Nema izgovora. Danas ne može vjerovat da je pristala na sve to. Ne može vjerovat koliko je samo nisko pala. Al svaki pad te ojača. Svaka pogreška je da se uči .. i da se ne ponovi. Možda je to i trebalo da bi krenula dalje, u novi ciklus svojeg života, u novu sredinu, među nove ljude.

Ali strah ju je. Zna da svaka priča mora imati svoj završetak? Koji je završetak ovdje? Sve više sumnja da još nije došao ...
I sad sluša dragu Bešlićevu pjesmu pjemu ... i opet se sjeti njega ....

'' Pamtit ću te cijelog života, pamtit ću te ja, srest ćemo se u životu opet ti i ja ''

Ona i ona ....