fotografije koje dodirujem prstima doimaju se poput graha bačenog na stol, pred kojim gatara postaje zavedena, pa preuveličava značaj,
mislim da i sama preuveličavam što bi moglo značiti koje lice,
ponekad izgleda pun ljubavi,ponekad ravnodušan,čak i grub,
povlačim se,
naglo guram fotografiju ispod cijelog bunta,
nekih se parodija ne želim sjetiti,
uzalud,
baš taj manjak želje izvlači na površinu sve detalje, ostajem zapanjena po ne znam koji put jačinom naše svijesti, koja baš u inat nama pamti ono što želimo zaboraviti, a ono što želimo prizvati zakopa poput blaga
Post je objavljen 26.04.2009. u 18:38 sati.