Marketing
Bezimene kosti
Od ljubavi poginule
Ove bezimene kosti jesu...
I ovo otpalo meso i koža,
Nekada su ruke pružale njemu...
Noćima žudili da priviju se na njegova kamena prsa,
Tražeći toplinu i sigurno oči sklopiti...
A sada hrana su
Strvinarima iz njenog svijeta...
Bijaše voljene
Ove osamljene bezimene kosti...
A sada ih nagriza hladnoća
I ove crne zemlje mir...
No ove oči više govoriti neće...
Ni ove uši više gledati neće...
Ni ove usne više neće slušati...
I na nebu i u slatkom grobu,
Rastrgane počivaju one...
Gdje razdvaja se duh i tijelo,
One uplakane bivaju...
Više njemu ne pripadaju...
Njegove više nijesu...
Post je objavljen 26.04.2009. u 18:50 sati.