„ Pretvorili smo se u narod koji samo kuka!“ glasile su njegove današnje riječi.
Vjerujem da se dosta njih zamislilo nad tim nažalost, istinitim riječima. Samo se raznose i prepričavaju loše vijesti, bolesti i strašne nesreće. Zar nam se uistinu ništa lijepo ne događa ili to lijepo, pretrpani ovim lošim i ne osjećamo i zar zaista mrvice onog lijepog ne dodiruju našu dušu? Zar u našoj svakodnevici ne postoje ljudi koji isijavaju pozitivnu energiju i koji u nas usađuju misao na lijepe i drage, možda zaboravljene sitnice?
Post je objavljen 26.04.2009. u 12:15 sati.