Nakon puno vremena šutnje, ponovno se javljam, sada i kao student psihologije. Članak koji prenosim sa stranica slobodnadalmacija.hr možda ne govori o primjeru zlostavljanja u školi, ali govori o jednom širem problemu koji može biti povezam s takvim oblikom nasilja.
Unaprijed da napomenem, nipošto ne smatram da se u članku govori o dotičnoj subkulturi na primjeru jedne mlade djevojke, mislim da ne možemo povezivati emo subkulturu i ovakve slučajeve i pravit generalizacije, ali priča je sama za sebe dovoljna. Primjer je to čestih problema koji se javljaju kod današnjih tinejđera, problema koji su sve češći jer ljudi se samo udaljavaju jedni od drugih, traže izlaz, bijeg od problema s kojima se često u stvarnosti susreću. A neki od tih problema mogu biti i zlostavljanje od strane vršnjaka, ili neprihvaćanje, a može se dogoditi i da to udaljavanje od svijeta izazove neprihvaćanje i zlostavljanje, potencirajući situaciju.
- Osjećala sam se užasno jadno, htjela sam da se sve promijeni jer sam znala da nikome nije stalo do mene pa kad me već svi zajabaju, onda mogu i ja sama sebe. Jednostavno sam uzela žilet i zarezala venu. Bilo mi je samo 13 godina, ali nisam se bojala. Vjerovala sam da će mi tako biti lakše podnositi svakodnevno psihičko maltretiranje bolesnog oca, njegove krvoločne svađe s mamom, odbacivanje prijatelja... I odjednom mi je bilo puno lakše.
Tekst članka pročitajte OVDJE
I osobno sam poznavao osobu koja je imala sličnih problema, tako da mi cijeli pojam samoozlijeđivanja nije potpuno stran i nepoznat. Nisu tu problem površinski ranama problem je u onim ranama što se zarežu u dušu, u čovjeka, a to su rane koje ne zacijeljuju puno teže.. Zapitajte se što bi se dogodilo s ovom djevojkom da nije pronašla pomoć u prijateljima i majci koja joj je pružila potporu. Ovakve stvari ljudi skrivaju, to nije nešto što se vidi na prvi pogled, ali roditelji i prijatelji će to shvatiti ako obraćaju dovoljno pažnje! Ignoriranjem i minorizacijom problema sigurno se ništa dobro neće postići!
Što mislite, da ova djevojka nije pronašla potporu, što bi napravila? Bi li bila spremna na najnesretniji čin samoubojstva? To ostavljam vama na razmišljanje, ostavljam vam na odgovornost da pročitate ovaj članak, zapitate se nad njim, nemojte samo preletiti, na trenutak razmisliti o tome i krenuti dalje, zaboravljajući na sve. Moguće je, sasvim je moguće, da neka osoba u vašoj blizini pati od sličnih problema ili razmišlja o tome i potpora prijatelja i roditelja je ono najbolje što joj možete pružiti.
Post je objavljen 26.04.2009. u 09:29 sati.