Duboko poetični roman suvremene francuske književnice
Isabelle Jarry intrigantna naslova
'Moje je ime nečujno' govori o gubitku voljene osobe i pronalaženju nade. Nakon suprugove smrti mlada pjesnikinja Marie odlazi živjeti na selo, no ne prestaje misliti na kćer, koja je ostala u Parizu i nedostaje joj. Zaokupljena mislima o svojem nekadašnjem životu i pjesništvu, nastoji nadoknaditi izgubljeno te iznova ispuniti svoj život nježnošću, ljubavlju i ljepotom.
Šarm dirljivog romana
'Moje je ime nečujno' čije su stranice prožete iskrenom vjerom u budućnost proizlazi iz jednostavnog i vještog pisma Isabelle Jarry, njezina pronicavog i suosjećajnog prikaza ljudske prirode.
Djelo je lijepo, sažeto i zagonetno koliko i njegov naslov, stih preuzet iz pjesme renesansnoga pjesnika Martina Le Franca. Žena koja je svedena na krajnju bijedu pripovijeda o ponoru samoće, sjećanju na svog pokojnog supruga, oduzimanju djeteta, nadi i pokušaju da je ponovno pronađe. Ona je pjesnikinja koja se pokušava vratiti pjesništvu. Ona je pjesnikinja po vokaciji i pjesnikinja punim srcem. Pisanje je za nju način života, lozfija... Užitak je čitati taj potresni unutarnji monolog.
Télérama
Isabelle Jarry opisuje grozničavu struju svijesti slomljene junakinje pismom lišenim suvišnih riječi. Autorica se pritom dotiče samo bitnoga, neizrecivoga. U ovome romanu sve izvjesnosti, pa tako i književne, nestaju. Ostaje samo rasplet koji otkriva ljepotu i dubinu osjećaja, napose onih majčinskih.
Le Nouvel Observateur
Prozaistica Isabelle Jarry ponovno je zablistala suptilnošću, dosljednošću i žestinom po kojima je prepoznatljiva. Postojana i glatka poput riječnoga kamena, ova pripovijest istodobno je potresna i inspirativna. Jednostavno majstorski!
Le Monde des livres
Više o autorici
ovdje