»Pastoral župne zajednice između vizije i planiranja« mr. Relota je započeo provokativnim pitanjem: Imaju li župnici razrađen i osmišljen katehetski plan na početku školske, tj. katehetske godine, kao što to čine svi odgovorni u sličnim situacijama u politici, sportu, gospodarstvu, obrazovanju, kulturi i drugim segmentima društva? Velika je pogreška prepustiti se svojevrsnoj inerciji, uvjerenju po kojemu na katehetskome planu i tako sve funkcionira, tj. svake se godine vjeronauk »normalno« održava po ustaljenom programu i običaju. Uz to se voditelji župnih zajednica mogu opravdavati kako zbog velikih pastoralnih obveza za nekakav dodatni napor jednostavno nemaju vremena. No, redovit i svake godine iznova isplaniran pastoralni program u župnoj zajednici je nužnost, zbog njegove kontinuirane prilagodbe čovjeku današnjice i stalne potrebe iščitavanja »znakova vremena«. Ukratko, u tim suvremenim mijenama nema mjesta katehetskoj statičnosti i okamenjenosti, nego su potrebne nove, sustavne, stručne i sadržajne smjernice. U tom je smislu potrebno prvo »snimiti« postojeće stanje a potom posvijestiti odgovornost svakog člana župne zajednice da bi se pokrenuo misionarski pastoral u župi nasuprot dosadašnjem konzervatorskom. Pri tome se ne bi smjelo upasti u drugu krajnost, tj. prekinuti sa svim dosadašnjim pastoralnim modelima, nego na temelju svih pozitivnih i korisnih iskustava i rezultata nadograđivati nove modele, u kojima će u središte doći pojedinac u malim vjerničkim zajednicama. Naime, svaka župa raste ukoliko rastu male župne zajednice, a one ukoliko raste svake pojedinac u njegovoj vjerničkoj svijesti. Od svih pojedinaca u župi odrasli su nositelji evangelizacije i reevangelizacije pa se može ustvrditi kako nema župne zajednice bez pastorala odraslih. Dakle, taj pastoral mora biti idejno, sadržajno i koncepcijski planiran, premda ne daje odgovore i rješenja na sva suvremena kompleksna pitanja i probleme. Zato je potrebno stalno, primjereno i živo traganje u pastoralu odraslih, koje se nikada ne smije umoriti ili prestati.
Nuždan misionarski zalet župne zajednice
»Župne strukture u službi evangelizacije/kateheze odraslih«, naslov je predavanja koje je održao dr. Milan Šimunović, profesor na Teologiji u Rijeci. On je na samome početku istaknuo da je »u vrtlogu promjena koje se događaju u suvremenom svijetu potrebna korjenita obnova kršćanskog tkiva samih crkvenih odnosno župnih zajednica«, jer i najviši teološki autoriteti smatraju da se sadašnje ustrojstvo župe neće moći održati: »Crkva budućnosti bit će Crkva manjina, živjet će u malim 'crkvenim krugovima' sastavljena od pravih vjernika«. Do novoga lica župne zajednice može se doći novim projektima i sadržajima procesa odgoja i rasta u vjeri, i to ne samo za djecu i mlade, nego prvotno za odrasle. Njima je potrebno omogućiti vjerničko samoostvarivanje, rast i afirmaciju u tzv. »vjerničkim krugovima«, tj. liturgijskoj, biblijskoj, obiteljskoj, molitveno-meditativnoj, karitativnoj, misijskoj i drugim zajednicama unutar župe. Taj se projekt može ostvariti: odgojem i angažiranjem svjesnijih vjernika laika, što podrazumijeva katehezu odraslih, sustavnijom pripravom župnih animatora, kao voditelja i suvoditelja pojedinih spomenutih zajednica ili skupina, te izradom novog modela župnoga pastoralnog vijeća kao pastoralno-koordinacijske zajednice. Sve to, po mišljenu dr. Šimunovića, iziskuje promjenu stečenih mentaliteta kako svećenika kao predvoditelja župe, tako i ostalih vjernika, članova župne zajednice. U zaključnim je mislima istaknuo: »Ako župna zajednica želi izići iz introvertiranosti, usredotočenosti na sebe, i okrenuti se prema van, u misionarskom zaletu, u ovome slučaju posebno prema odraslima, ona mora premisliti cjelokupnu svoju strukturu i svoja tijela...«
Zajednice su ostvarenje Crkve
Dr. Pažin je na početku predavanja »Pastoral odraslih kroz susrete u živim vjerničkim krugovima« upozorio na ključni problem: »Polažući veliku brigu posljednjih desetljeća u pastoral i katehezu s djecom, odrasli su, unatoč zazivima katehetskih i pastoralnih dokumenata, ipak od prvih primarnih naslovnika postali skupina vjernika tek 'drugotnog izbora' kateheze i pastorala u nas.« Da bi se krenulo u njegovo rješavanje, potrebno je razmišljati o novim postavkama i mogućnostima pastorala s odraslima u smjeru poimanja Crkve kao zajednice, te unutar toga o temeljnim principima i polazištima bazičnih zajednica, odnosno živih vjerničkih krugova. Nije dobro, s druge strane, u pastoralu odnosno katehezi odraslih napraviti strogo razdvajanje od kateheze ostalih dobnih skupina, nego upravo suprotno - pristupiti pastoralu odraslih kroz prizmu kateheze i pastorala djece i mladih, kako bi se što lakše mogla uočiti razlika ta dva područja rada.
Kada je riječ o zajednicama, tj. živim vjerničkim krugovima u okviru župe, nužno je imati u vidu da takva zajednica ne može, niti joj je cilj izblijedjeti realnost Crkve. Još joj je manje cilj eufemistički je istisnuti jer zajednica nije nadopuna ili zamjena Crkve, nego je ostvarenje Crkve. Novost, s obzirom na katehetsko pastoralno promišljanje, jest da više ne postoji samo župna zajednica koja je subjekt i objekt kateheze, isto kao što više ne postoji samo pojedinac koji je subjekt i objekt kateheze, nego se to sada odnosi i na posebne zajednice. One postaju sunositeljice zajedništva župne zajednice, te subjekti i objekti kateheze. Za samu katehezu bilo bi pogubno ako bi se jednom obliku ili jednoj posebnoj zajednici prilazilo takvim žarom da drugi oblici kateheze budu oštro odijeljeni ili njihova vrijednost umanjena. Zato se mora stalno isticati da je župna zajednica zajedništvo zajednica, u kojemu se može prevladati dosadašnji manjak: komunikacije, solidarnosti, artikulacije i sudjelovanja u životu župe.
U pastoralu se mora voditi računa da odrasli nisu objekti u procesu katehiziranja, isto kao što to ne bi smjela biti ni djeca niti mladi, nego subjekti, odnosno, kateheza odraslih se ne događa u vertikalnom poučavajućem vjerskom obrazovanju, tj. u katehezi za odrasle, nego se odvija horizontalno, u katehezi s odraslima. Takav je pristup zahtjevan i iziskuje izgradnju i stalnu izobrazbu svećenika, kateheta i župnih animatora.
GK
Broj iz arhive: 44 (1584), datum izlaska: 31.10.2004.