Oni koji redovno ili povremeno prate moj blog i znaju moju sklonost raznolikim prosvjedima (kao što je bilo prosvjedno okupljanje studenata za besplatno školstvo 5. studenoga prošle godine, što sam bio popratio foto-reportažom na blogu i na facebooku ), začudili su se možda što dosad nisam pisao o aktualnom studentskom zauzimanju fakulteta, započetom na FF u Zagrebu, koje se širi Hrvatskom (informacije pogledajte na blogu slobodnifilozofski). Naravno, pratio sam zbivanja i posljednjih nekoliko dana svraćao na fakultet, jučer i prekjučer na nekoliko sati, ali kako sam mimo toga zauzet drugim poslovima, nisam imao vremena nešto napisati za blog. Evo sad par bilješki, a nastojat ću slijedećih dana napisati još informacija i komentara.
Akcija zaposjedanja fakulteta traje već šesti dan. Ministar Primorac, čovjek s druge planete (a mnogo se može sporiti o tome tko je "realističan" a tko traži nemoguće - studentarija ili političarija) i drugi moćnici navikli da u uskomu krugu o svemu odlučuju za dobrobit naroda kojim vladaju, nadali su se da će se dječurlija brzo ispuhati - međutim, velika dvorana Filozofskog fakulteta i jučer je navečer, kada je peti dan održan dnevni plenum na kojem se donose odluke (a prvi put se pojavio i rektor fakulteta, kojem doduše mandat za nekoliko dana ističe) bila je puna k'o oko i ljudi su živo sudjelovali. Nakon toga prikazivan je film, a mnogo ljudi najavilo je da će prespavati u zgradi fakulteta, tako da je pet predavaonica pretvoreno u spavaonice. Redarska služba tražila je nove volontere, jer treba osigurati dodatne smjene i tijekom noći.
Predavanja se održavaju (i tribine i prezentacije) - ne doduše ona, koja su akademskim programom predviđena. Iz biltena "Skripta", koji se svakodnevno fotokopira (i naravno objavljuje i na blogu ), prenosim naslove jučerašnjih događanja:
"Znanost i humanizam",
"Proizvodnja autonomnog prostora u Puli",
"Suvremena umjetnost i aktivizam",
"1968",
"Bolonja kao problem (K.P. Liessmann: Teorija neobrazovanosti"),
"Dramska radionica",
"Studentske okupacije u Grčkoj, Francuskoj i New Yorku",
"Sloboda medija",
"Zakon o golf igralištima - otimačina bez premca",
"GATS i globalno rezanje izdvajanja za javnu službu",
"Predstavljanje kampanje MUTNA" te
"Komercijalizacija javnog prostora".
Prikazan je i niz filmova. Najavljen je i okvirni program za danas.
Prethodna tri dana, u zgradi Filozofskog fakulteta održavan je veliki međunarodni kongres sa 300 sudionika, u organizaciji Odjela za psihologiju. Predstavnik Odjela jučer se na početku Plenuma zahvalio studentima, jer sve je prošlo bez ikakvog incidenta. Rekao je da su sudionici, čuvši što se događa, pokazali živo zanimanje. Studenti se uzorno drže svoje strategije proglašene na početku, odluka koje se na plenumu donose i kodeksa ponašanja kojeg su izglasali. U cijeloj zgradi vlada normalno stanje, postojeća zabrana pušenja strogo se provodi, zabranjena je konzumacija alkohola (inače je bilo piva u restoranu i Klubu studenata). Redari održavaju red, imaju pravo fizički intervenirati ako je apsolutno nužno, ali dosad, koliko znam, za tim nije bilo potreba.
Plenum je instrument direktne demokracije, i dosad je, iz ono malo koliko sam vidio i mogao ocijeniti iz posrednih informacija, uzorno djelovao. Bijesni moćnici, takozvana "elita" koja ne podnosi da joj se raja miješa u važne poslove odlučivanja, bulaznili su nešto o "Centralnom komitetu" - iako su oni sami to: s jednakim mentalitetom, unatoč promjenjenoj vanjskoj političkoj formi. Ako se baš hoće analogija - to je prije "zbor radnih ljudi", kakvi su postojali u socijalističkom sustavu, ali oslobođen faktičke kontrole partijskih foruma, koji su unaprijed bili sve odluke pripremali i tijek diskusija kontrolirali (a upravo tako "demokraciju" zamišljaju i ministar Primorac i drugi članovi političarske kaste). Ima još boljih primjera iz iskustava emancipatorskih pokreta po svijetu, ali neću sad dužiti o tome.
Još jedna opaska o ukupnoj atmosferi, raspoloženju i mentalitetu koji možete osjetiti vrzmajući se među studentima na platou ispred zgrade FF (gdje se preko zvučnika pušta glazba i čitaju stihovi, dijeli grah s kobasicama i potpisuje peticija podrške studentskim zahtjevima), šetajući hodnicima i prisustvujući događanjima: u oči upada posve "nerevolucionarna" ležernost, drastično različita od one koju su stvarale generacije nešto starije od moje (na čijim sam se pričama obrazovao) 1968. i 1971. godine. Svi su razgovori mirni, tolerantni, ne galami se, ne uspaljuje, ne cijene se naročito vješti oratori, ne iskazuju strasti, ne mačuje velikim riječima pretencioznih (totalizirajućih) teorija.
Da, na djelu možete vidjeti - ovo je post-moderno doba kraja "velikih pripovijesti". Pa ipak - od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela.
Marx je mrtav - ali njegove sablasti, kako piše, Jacques Derrida, kruže okolo i rugaju se onima, koji su ga pokopali.
Da, mislim da je ovoga puta (za razliku od recimo prosvjeda od 5. prosinca, koji se brzo ugušio u vlastitim proturječjima, na koja sam već 15-ak dana ranije upozoravao - možda se ipak nešto obnovi, kako se sada nadaju pozivom na prosvjede 1. maja; nevolja je da se radi o uskoj "zavjereničkoj" grupici, nakon višestrukih "čišćenja" koja su se odigrala u siječnju) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče").
Nije riječ samo o tome da zahtijev za ukidanjem školarina znači potrebu da se iz proračuna osigura 300 milijuna kuna. To je sitnica - implikacije su mnogo dublje, ulaze u srž globalnog sustava. Jučerašnja tribina, koju sam gore spomenuo, o GATS (General Agreement on Trade in Services), temi slabo poznatoj u Hrvatskoj, bitno mi je pomogla da dalekosežnost konflikta razumijem; pisat ću još o tome.
Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.)
Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Toliko zasad. Subota je ujutro. Prošetat ću do centra grada, kako često u subotu oko podne činim, pogledati "Eko plac" na Zrinjevcu, obići Cvjetni trg i Jelačić plac. Zatim ću otići na Filozofski fakultet, da pratim i sudjelujem u obnovi emancipatorskih potencijala.
Post je objavljen 25.04.2009. u 10:54 sati.