Posvečen NIKOLINI jer me trpila=) HVALA=*
Slijedeci nastavak tek slijedeci tjedan - za pravo ovaj put.
Ako vam se ne javim sutra i u ned. znaci da mi internet ne radi. Sad sam kod decka.
Freddy se parkirao ispred restorana „Moravy“ jer su mu prijatelji objasnili u kojoj ulici se nalazi, a on je imao najbrži auto, pa je večinom jurio pošto je volio brzinu.
Kad je shvatio da mu prijatelji ne dolaze, odlučio je ući u restoran, pa je pokako otvorio vrata i zakoračio je unutra. Prostorija u kojoj se nalazio je mirisala na hranu, pa su se grčevi pojavili u trbuhu od gladi. Gledao je oko sebe i primjetio je kako Williamova žena ima dobar ukus. Restoran je bio odlično uređen i u svakoj prostoriji su se nalazile slike po zidovima, koji su bili nježne krem boje, te umjetno cvijeće po okruglim velikim stolovima.
Zakoračio je u prostoriju u kojoj je ugledao veliki stol sa šest mjesta, pa je odlučio rezervirati jedan stol i pričekati prijatelje s posla.
Gledao je oko sebe zamišljeno i promatrao je nasmiješene ljude oko sebe koji su razgovarali međusobno. Razmišljao je onda o sebi. Otkad se doselio u novi grad, rijetko je izlazio vani pošto je bio povučen, a i nikoga nije znao. Društvo s posla ga je počelo izvlačiti iz hotela, pa je odlučio postati bolji i izlaziti, otkriti novi grad.
Začuo je ugodan smijeh, pa se okrenuo iza sebe i ugledao je nju, prekrasnu djevojku koja je ulazila u onu prostoriju poput nečeg božanstvenog, kao da je došla iz neba. Svoju dugu crnu kosu je nabacila iza sebe rukom, a tamnim očima je pogledala u njega. Bila je jako vitka, zgodna i prekrasna, a on ju je gledao od glave do pete i nije mogao vjerovati koju ljepoticu je upravo gledao.
„Izvoli?“ –približila mu se, a njegovo srce je zakucalo kad mu se obratila.
„Pri-Pričekat ću prijatelje, može?“ –pomalo je zamucao.
„Nema problema.“ –namignula mu je i polako se udaljila od njega.
Freddy nije prestajao gledati za njom, a onda je ugledao Deana kako ulazi i zaustavio se kako bi popričao s onom konobaricom. Smijao se s njom, a onda ju je poljubio u obraz, pa se Freddy na brzinu okrenuo i pogledao ispred sebe.
„Čekao si dugo?“ –Dean je sjedio preko puta njega.
„Malo prije sam došao.“ –odgovorio je.
„Gdje juriš toliko?!“ –Nigel je odmahnuo glavom. „Znaš da nesmiješ tako brzo voziti?!“
„Pusti ga na miru. Otkad se pojavio se ponašaš kao da si mu tata!“ –Victor ga je lagano odgurnuo.
„Ako se ja ne brinem za njega, tko će?“
„Nije dijete.“ –dodao je Dean. „Valjda zna što radi!“
„Ne brini se za mene, Nigel. Znam voziti i oprezan sam!“ –nasmiješio se.
„To zvući tako istinito...“ –pogledao je William. „Nije da ti želim prigovarati ili slično, ali pazi se u redu?“
„U redu. Hvala što se brinete!“ –klimnuo je glavom.
„Dragi...“ –začuo se ženski glas.
Freddy je podignuo pogled i primjetio ženu koja im se približavala. Imala je crvenkastu kovrčavu kosu, nježne zelenkaste oči koje su se presijavale u smeđe i malo pjegica po licu. Bila je vitka, visoka, ali niža od Williama.
„Hej, ljubavi.“ –William ju je poljubio.
„Kako je bilo na poslu?“ –upitala ga je.
„Odlično, Natasha!“ –odgovorio je.
„Rekli su mi za onaj požar. Nitko nije nastradao?“
„Nije, ali skoro ovaj malo majmun je!“ –dodao je pogledavši u Freddija koji se nasmiješio. „Usput, Natasha, ovo je Freddy, a Freddy ovo je moja žena Natasha!“
„Drago mi je!“ –Freddy joj je pružio ruku.
„Također!“ –nasmiješeno ju je protresla. „Kao i obično, dečki?“
„Da.“ –klimnuli su glavom.
„A ti, Freddy?“ –pogledala je u njega.
„Daj mi što i njima.“ –odgovorio je.
Klimnula je glavom, još jednom je poljubila svoga muža i udaljila se od stola.
Društvo se nastavili smijati. Pričali su i polako su upoznavali Freddija koji im je postajao simpatičniji nakon dugosatnog pričala s njim. Nikada nisu imali priliku popričati više od tri rečenice na poslu jer se uvijek udaljavao od njih, ali otkako su sjeli u restoran Williamove žene shvatili su da je dosta pričljiv kad ga se upozna i kad se provede više vremena s njim.
Freddy je, krajičkom oka, primjetio konobaricu koja ga je prva došla poslužiti. Nije mogao skinuti pogled s nje jer je bila neodoljiva i slatka, a ona ga je nježno promatrala s kase dok je pričala s Natashom. Nasmiješila mu se, a i on njoj, pa je odmaknuo pogled i vidio Deana da gleda u njega.
„U koga si ti to gledao?“ –upitao ga je.
„Ma... Samo...“ –odmahnuo je rukom. „Znaš tko je ona konobarica?“
„Misliš... Mary Jane?“
„Ne znam kako se zove, ali ona najmlađa je.“
„Da. Znam tko je!“
„Tko?“ –uzeo je gutljaj vode.
„Moja sestra!“ –nacerio se Dean.
Freddy se zagrcnuo i počeo iskašljavati vodu dok ga je društvo sa stola zbunjeno promatrao, a Dean se počeo smijati dok se prijatelj gušio pred njim.
Mary Jane se nasmijala, također, pošto ih je pratila cijelo vrijeme, ali pomaknula je pogled kad je shvatila da prijatelj njenog brata gleda u nju.
„Oprosti. Nisam znao da ti je to sestra!“ –rekao je Freddy.
„Nisi ništa loše napravio.“ –dodao je Dean. „Znam da mi je sestra komad.“
„Ehm, da... Lijepa je!“ –uzvratio je, te odmaknuo pogled s njega.
Dean se nasmiješio, nakon čega se okrenuo prema ostalim dečkima s posla i nastavio se smijati s njim, a Freddijevi pogledi su ponovno odlazili prema Mary Jane koja ga je, također, promatrala.
Zrake sunca su ulazile kroz prekrasne nježno narančaste boje i osvijetljavale su veliku sobu u kojoj je Mary Jane spavala. Ležala je na velikom mekanom krevetu pokrivena narančastom debljom dekom. Sunce je dopiralo do njenih očiju, pa ih je djevojka polako počela otvarati i okrenula se na drugu stranu jer je još bila pospana. Zijevnula je i shvatila da više ne može zaspati, pa se rastegnula, maknula deku sa sebe i uputila se prema prozoru. Vani je bio prekrasan i sunčan dan, a na stablima je već vidjela ptičice, pa je otvorila prozor i začula je njihovo cvrkutanje. Osmijehnula se i nagnula na ruku kako bi malo promatrala onu prekrasnu idilu i pogled s njenog prozora. Onda se okrenula i pogledala je u krevetić za bebe, pa se približila.
U njemu je spavao devetomjesečni dječačić tamne kosice i nježnih obraščića. Nasmiješila se, nježno ga je podragala i poljubila, pa je u tišini izašla iz sobe uzevši baby monitor sa sobom.
Polako se spustila niz drvene stepenice i promatrala je zidove pune slika. Na njima su bili Dean i njegovi prijatelji s posla, te njegova cura Dania, ona i njen otac. Mary Jane je stanovala s Deanom, Victorom i Daniom u veliku kuću u prekrasnom naselju gdje su se svi odlično slagali i nikada nije bilo problema sa sudjedima. Nasmiješeno je gledala sve slike na zidovima na kojima je ona bila vesela, nasmiješena i sretna kao i uvijek, a cijelo društvo je bilo s njima otkad je Dean slijedio tatin posao.
Začula je otvaranje vratiju i pogledala je prema ulazu, a u kuću su zakoračili Victor, Dean i Freddy. Freddijevi i njeni pogledi su se susreli, a njemu je bilo pomalo neugodno, pa je pomaknuo pogled dok ga je ona nasmiješeno promatrala.
„Dobro jutro.“ –rekao je Victor i ušao je u kuhinju.
„Već si budna, sis?“ –upitao je Dean.
„Da. Nisam mogla spavati.“ –odgovorila je.
„Dania?“
„Išla je na faks. Znaš da je prošlo osam sati!“
„Dobro.“ –dodao je. „Usput... Freddy će neko vrijeme spavati kod nas dok ne pronađe stan jer spava u hotelu.“
„U redu.“ –klimnula je glavom.
„Nadam se da nije problem!“ –podignuo je pogled prema njoj.
„Nikako.“ –odmahnula je glavom. „Imamo baš jednu slobodnu sobu. Dođi sa mnom!“
Djevojka se okrenula i počela se penjati prema drugom katu, a Freddy je pogledao u Deana koji mu je, rukama, pokazivao neka krene za njom. Klimnuo je glavom i pratio Mary Jane pomalo nesigurno i sramežljivo. Djevojka je otvorila vrata i zakoračila je u sobi, a on je otišao za njom. Pogledao je oko sebe i soba je bila dosta velika i lijepa. Zidovi su bili plave boje s nekoliko slika po njima, a s obje strane bračnog kreveta su bili nočni ormarići s lampama i malenim figuricama. Imao je i jedan veliki ormar, te prozor koji je osvijetljavao sobu.
„Sviđa ti se?“ –upitala ga je Mary Jane.
„Lijepa je, hvala.“ –odgovorio je Freddy.
„Usput, nismo se upoznali.“ –nasmiješeno mu je pružila ruku. „Mary Jane!“
„Freddy, drago mi je.“ –rekao je i rukovao se s njom.
„Ja sam ispod tvoje sobe, pa ako ti što zatreba, dođi k meni.“
Pogledao ju je krajičkom oka, a ona je bila nasmiješena i u onom trenutku mu je bila neodoljiva i slatka. Kad je primjetila da gleda u nju, malo se uozbiljila i porumenila je, ali nije prestajala gledati u one oči koje su je privlačile. Pomaknula je pogled kad je pomislila da je malo pretjerala i pogledala je prema vratima.
„Napravit ću doručak, pa dođi kad se spremiš.“ –otvorila je vrata i izašla je iz sobe.
Freddy je gledao za njom i odmahnuo je glavom pošto je pomislio koliko glupo se ponio u onom trenutku, pa je bacio torbu na krevet i zastao je razmišljati o sestri njegovog prijatelja s posla. Bila je slatka, nježnog pogleda, ali znao je da je možda pretjerao s onim zbunjujućim pogledima.
Pogledao je onda sobu i bio je zahvalan što je upoznao dobre ljude koji su mu ponudili smiještaj dok ne pronađe stan za sebe.
Post je objavljen 24.04.2009. u 22:20 sati.